Igrom slučaja drugi tjedan za redom pišem o bendu iz Philadelphie, ali nije slučajno da u Bratskoj Ljubavi ima dobrih bendova. Philly je, poput mnogih US gradova, bila industrijski div kojega je propadanje drugog sektora zamalo ugušilo, što je, na primjer, slučaj danas s Detroitom. Tipični pad vrijednosti nekretnina i manjak posla iz grada su otjerali bogate bijele obitelji, ali niže cijene prigrlili su mladi hipici, umjetnici i općenito jebivjetri koji su pohrlili u grad u kojem su nekoć mudrovali Franklin i ekipa. To je najvećim dijelom rezultiralo time da mjesto u kojem su oduvijek vladali soul, disco i house, danas ima jednu od najjačih nezavisnih scena na planeti.

U međuvremenu se stanje poboljšalo i prelazak na uslužne dijelatnosti postao je stvarnost, kako Philadelphie tako i drugih radničkih gradova (pitam se šta li danas rade naše Hrvati u Pittsburghu od kada su čeličane zamjenili Apple dućani), što je dovelo do toga da se tamnoputo, tijekom krize većinsko stanovništvo, izjednači s bijelim (nema vam boljeg pokazatelja uspješne ekonomije US grada od pogleda na boju crnih i bijelih - Detroit danas ima čak 80% potencijalnih hip-hopera i košarkaša, a Baltimore i New Orleans se kreću oko brojke od 60% i, gle čuda, radi se o tri grada s privredom bližoj Kaštelima nego Istočnoj polovici SAD-a). Ali, povratak bijelih poslovnjaka nije značio i kraj scene. Dapače.

(mala digresija - obzirom da stanovništvo Dalmacije oko 90% čine Dalmatinci, mislim da je potpuno pogrešno njenu privredu nazvati katastrofalnom, ona je, u biti, debelo nadmašila realna očekivanja)

Dr. Dog su skupina od 5 prijatelja koji se cijeli život nisu makli iz predgrađa Philliea gdje su se posvetili stvaranju pop glazbe ukorijenjene u klasični pop '60-ih (znate ono, Beach Boys, Beatles) i indie rock '90-ih inspiriran klasičnim popom '60-ih (znate ono, Elephant 6, Dave Fridmann). Netko bi rekao i da su art-bend, ali taj netko nema pojma, jer bend koji svira pop ili rock ne može biti art. Ako jeste art, onda nije pop-rock. Da, da, to znači da su '90 % današnjih indie bendova koje slušate u biti sranje, ali nema veze, uskoro će skidanje glazbe koju ne možete poslušati ionako biti zaustavljeno pa ćete se lijepo vratiti pravim stvarima.

Dr. Dog su jedna od njih. Nisu vladari pop ljestvica, ali su dovoljno kvalitetni da s vremena na vrijeme isporuče dobar pop album koji od prve do zadnje minute zasipa mozak pamtljivim melodijama i simpatičnim glazbenim rješenjima. Naravno, uvijek možete slušati novi Lambchop i zamišljati kako je to imati hemeroide. Ja biram redovnu stolicu i "Be The Void".

Ovo im je već šesti album i formula se nije previše mijenjala. Dapače, nakon izuzetno ispeglanog i relativno uspješnog prethodnika "Shame, Shame" (koji je također vrlo dobar album), bend se novim materijalom vratio pomalo na anarhičnost početaka. Drugim riječima, harme i melodije nisu poanta, već više jedno od mnogobrojnih obilježja svake pjesme. Što im svakako neće pomoći probiti se do šire publike, ali obzirom da to nisu uspjeli ni s prethodnikom, (namijenjenim takvoj), a ni nakon drugog albuma (za kojim je kritika bila luda i kada su ih na turneju vodili tada svježi ljubimci mainstreama My Morning Jacket), danas ih valjda više nije ni briga. Mislim, žive solidno od ovoga, face su u susjedstvu, a ponešto ploča se i proda. Plus, postane li im preskupo, uvijek se mogu preseliti u Detroit.

Dakle, red je da nabrojimo što sve možete čuti ako se odlučite dati šansu ovom albumu. Ima tu Beatlesa, Kinksa, Facesa i T-Rexa od lektire, a praktički možete čuti i poneki moment od svakog značajnijeg pop-benda današnjice. Fleet Foxes, Kings Of Leon, The Shins, Vampire Weekend - svi su zastupljeni. Da naglasim, ne radi se o krađi ili pokušaju uskakanja na trenutno popularni vlak, već o jednostavnoj činjenici da su svi nabrojani, pa tako i Dr. Dog, pili s istog izvora. To vam jamči Radovan Čapelak (od kada njegovog imena nema na etiketi popularne gazirane vode, pijem samo bevandu).

Jedna od usporedbi koja mi pada na pamet je i sa sugrađanima Free Energy, ali tu je u pitanju više pristup nego stil. Znači, oba benda su sklona kolažima, samo što Free Energy kao netko usidren u '70-e i hard rock scenu koristi riffove, dok je klavirska melodija osnova dekonstrukcija Dr. Doga. Koji su, na svoj način, veći indie od Blitzen Trapper i sličnih sub pop manekena (pojašnjenja radi, izraz indie znači nezavisno, a ne samo gay, vegansko ili sintesajzer).

Znači, ko voli sve nabrojene bendove (pa i Sub Pop manekene), voljet će i ovo. A čak ne mora znati ni točnu definiciju post-modernizma. I ne zaboravite - ako se želite baviti glazbom, artom ili nečim sličnim za život, sada je idealno vrijeme za odseliti se u Detroit. Za to dobijete zelenu kartu dok kažete Philly rocks! Boston Red Sox! Ivo Josipović Sucks Cocks!

www.drdogmusic.com