Sedam dugih godina prošlo je od albuma prvijenca Đubriva "100 posto prirodno", a još više od jedne od najboljih snimki iz devedesetih, dema "Zašto sarma ne leti". Sada kad su izašle dugo najavljivane "Krvave bajke", možemo se samo nadati da će neko iduće izdanje izaći prije nego mi nerođena djeca krenu u srednju školu.

Humor u glazbi je zajebana stvar jer ako to ne napraviš kako treba, riskiraš da ti pjesme zvuče kao Shorty, Connect ili nastupi Miroslava Škore. Još je zajebanije kada humor pokušavaš provući preko, po mom mišljenju, jednog od najuštogljenijih glazbenih žanrova – metala. Jer, premda se o Đubrivu priča kao o pank bendu, oni to odavno nisu, oni su glazbeni stroj za mljevenje koji izbacuje rifove, terce, bubnjarske baraže i to na svjetskoj razini.

Fanovi to znaju, jer odavno se povik "Sviraj Đubrivo" na koncertima drugih bendova ustalio kao i "Sviraj Motörhead" među Zadranima. Na "Krvavim bajkama" Kojini tekstovi hodaju po, pa čak i prelaze granice neukusa, mizoginije, groteske i sadomazohizma. Zašto to uopće slušati? E pa zato jer je jebeno zabavno i smiješno. Rijetko tko može izbacivati pjesme o nenadanim abortusima, ružnim debelim smrdljivim ženama, sponzorušama ili pašteti, a da umjesto potrebe za povraćanjem imate cerek od uha do uha. Nema gore stvari od političke korektnosti, a Đubrivo to dokazuje iz pjesme u pjesmu na "Krvavim bajkama", jer u dobu kada moraš tri puta promisliti o tome što ćeš reći ili napisati kako se netko ne bi uvrijedio, Koja i ekipa dižu srednji prst svima. Bilo da je riječ o naslovnoj pjesmi koja je nabrajanje likova iz bajki i još gorih stvari koje bi im se radilo uz vrhunski queenovski završetak, pa do "Odlično se zabavljam" u kojoj se Koja stavlja u ulogu masovnog ubojice: Kad ne ubijam il ne silujem / vječno se dosađujem / a kad zakoljem il kad zadavim / odlično se zabavim. Sam je objasnio da mu je pjesma pala na pamet dok je gledao Split s Marjana i moram reć da ga apsolutno razumijem. "Nema ko te nije" je s druge strane pjesma o sponzorušama i iako je u zadnje vrijeme popularno kenjat po djevojkama koje ljubav mjere u kubičnim centimetrima motora, na ovoj pjesmi, pogotovo refrenu, Đubrivu bi mogao pozavidjeti bilo koji Yu rock bend iz sedamdesetih i osamdesetih. Zabavno je i što se s podjednakim žarom pjeva o kasapljenju i jedenju paštete. U moru bendova koji pate za propalim ljubavima ili nižu metafore za koje ti treba diploma iz komparativne književnosti, u moru wannabe aktivizma i intelektualizma, ove naizgled prizemne teme zvuče i svježije i zabavnije i pametnije.

P.S. Poseban plus ide za obradu "Daj Ribu", kultnog benda Rokeri s Moravu, ali bi bio sretniji da su obradili njihova remekdjela "Ću se Kačim" ili "Šajkača mi preko oči pala".