'I'm old enough to bleed, I'm old enough to breed, I'm old enough to crack a brick in your teeth while you sleep'

Die Antwoord stvarno je odgovor. Naizgled umobolni odgovor na situaciju u kojoj je šareno postalo samo kičasto i isprazno. Stoga monokromni spotovi s jezivim sadržajima. Zatim, naizgledno psihotični odgovor na pitanje kuda dalje. Nekima južnije znači tužnije. Mene trenutno rijetko što rajca i veseli kao Die Antwoord, bend, projekt, kabare-show, kuća užasa i smijeha s jugozapada Južnoafričke Republike. Dakle jug je odredište. Mjesto pokretanja i razvoja Die Antwoorda.

Yo-Landi Vi$$er i Ninja već neko vrijeme surađuju na raznim projektima uglavnom satiričnog predznaka. No, ne bismo Die Antwoordu učinili uslugu etiketirajući ih kao satiričku epizodu. Naravno da je riječ o hipertrofiranim šizofrenim personama glavnih aktera benda, ali poanta je u priči, ne kulisama. Dobra priča uvijek bude veća od života. I iskrenija. Die Antwoord se treba sagledati kao činjenica. Anomalija koja svojim grotesknim vizualima ima puno više privlačnosti i autoriteta od jedne Gage. Ništa kontra njezinog "Ladyshipa", ali Die Antwoord me plaši i pokreće na daleko uzbudljiviji način. Možda ova usporedba nije ni potrebna. A možda i je. Die Antwoord će te prvo posramit na plesnom podiju popularnog kluba, a zatim otići voziti se kroz teritorij uličnih bandi i s njima mjerit tko ima veću utoku. Nakon toga će sve beskućnike odvesti kući na čaj i joint.

Die Antwoord je trenutno kategorija za sebe. Mislim, rave-rap?! Nitko nije siguran koliko je ovo zajebancija, ali je sigurno da nitko neće olako uletiti u njihov kamp i pričati sranja. Albumom "$O$" samonametnuli su se glazbenom svijetu kao neosporiva činjenica. Sve rade sami i rade to učinkovito. Vizualni identitet, sulude tetovaže koje izgledaju kao art Chucka Bukowskog, suočavanje publike s grotesknim, ali i dalje vrlo humanoidnim i humanim svjetovima koji su svjetlosnim godinama udaljeni od našeg sigurnog europskog doma. Glazba je apsolutno pogođeno opisana rave-rapom. DJ Hi-Tek valja ritmiku i beatove dok Ninja i Yo-Landi šizofreno izmjenjuju zadatke na mikrofonu. Brzo, sporije, opasnije, pristupačnije sve kako bi vam rekli 'Just because the world's gone whack doesn't mean we have to go out like that. Fuck the system. We got our own system'.

"TEN$ION" je drugi dio zamišljenog peto-albumnog plana. Plan je umalo zapeo u poteškoće kada je Interscope želio učiniti bend pristupačnijim. Antwoord je jednostavno raskinuo suradnju i pokrenuo Zef Recordingz. Yo-Landi je situaciju prokomentirala nešto u stilu 'kome još treba pitomi Die Antwoord?'. E to je potez za podizanje poslovnog i uličnog kredibiliteta. Hvala siru na dosljednim i beskompromisnim bendovima. "TEN$ION" je opravdao očekivanja od novog Die Antwoord albuma. Cape Town freek misionari su ponovno tu kako bi pokazali da su normalniji od normalnog.

Album je podijeljen u više hip hop i više plesne, rave (!), obojene trenutke. Nećete imati poriv preskakati ni jedne ni druge. Cijela poanta je nevjerojatnom prožimanju ova dva žanra. Kada vam se skakuće kresnut ćete singl "I Fink U Freeky" ili "Never Le Nekemise 2" i "Baby's On Fire", a kada se želite osjećati kao OG Cape Towna na raspolaganju će vam biti "So What" i "Fok Julle Naaiers". A kada vam se čini oboje imate "Fatty Boom Boom" s in yo face lajnama kao što su '...what happened to all those cool rappers from back in the day, nowadays all these rappers sound exactly the same, it's like one big inbred fuckfest, no I don't wanna collaborate or listen'. Ako na trenutak zaboravimo spot i slike automatskog oružja, falusnog udava i crva u ustima singl "I Fink U Freeky" je poprilično prekrasna posveta osobitostima i autentičnosti. Da ne kažem romantična posveta.

Službena glazbena sekcija District 9-a je s "TEN$ION"-om pokazala kako nisu zadovoljni sa statusom quo kojega bi sa "$O$"-om sigurno mogli odražavati još neko vrijeme. Ljudi ih tako i tako i dalje doživljavaju kao youtube bend. Die Antwoordu takav status uopće nije interesantan. Njih interesira rušenje konvencija i stvaranje umjetnosti kojoj muzej može poslužiti samo kao tupper wear; restriktivni kontejner koji staro održava svježim. "TEN$ION" zorno predstavlja njihovo područje djelovanja kao a-van-tno i samo van. Van okvira institucionaliziranog i van pameti. Margina nikada nije igrala važniju ulogu u evoluciji glazbe. Kad sve postane automatizirano i šematski važno je imati obrtnike koji još uvijek mogu i žele zaprljati ruke i od ugljena raditi dijamante.

'May my enemies live long so they see me progress'