"(Detroit Revolution(s)... It will force you to think. The idea of it is the theory of revolution... for the mind. People don't make music like that anymore."

Sad, ne znam koliko još polažem nade u to da će išta ikad ljude natjerati da se zamisle, ali se definitivno slažem sa zadnjom rečenicom. Također ne znam, moram odmah priznati, skoro ništa o ovom bendu. Naletio sam na njih prije par dana i poput djeteta koje nađe djetelinu s četiri lista odlučio dojuriti do publike kako bih pokazao što sam našao. Ne poznajući samu biljku već samo osjećaj postignuća da sam ju našao. Mala sreća. Clear Soul Forces (dalje u tekstu CFS) nije sreća od četiri lista, ali jest sreća od četiri MC-ja. Ovaj detroitski hip hop kvartet kojeg čine Wimpy, E-Fav, J.RoC (ne miješati s J Roccom iz Beat Junkiesa) i Kortez stvara glazbu od 2008. Od tada do danas izdali su par EP-jeva, jedan mixtape i nastupili na SXSW-u. Sav dosadašnji rad i trud kulminirao je prošli tjedan kada su izdali svoj prvi album "Detroit Rvolution(s)".

Ako ste ljubitelj underground hip hopa 90-ih ili hip hop grupa koje su zadnjih 10 godina postale endemskom pojavom Clear Soul Forces će vam potaknuti lučenje serotonina u rekordom vremenu. Dogodi se nešto perverzno uzbudljivo kada više blagoglagoljivih ljudi rimuje preko beatova. Još kad su ti beatovi iz organskog jazz/funk uzgoja, a rime sadržavaju jednake doze mašte, vještine, trezvenosti i zabave proljetni dani su kao stvoreni za prošetati "Detroit Revolution(s)" po kvartu ili do grada na cugu u parku.

Iako su iz Detroita, i samim time imaju/imali su zajebane hip hop igrače za sugrađane (Elzhi, Jay Dee...) s kojima bi se svaki član hip hop zajednice volio uspoređivati, moja prva asocijacija je bila da CSF jako vuku na Oakland massive Hierogylphics. Njihovi organski MPC beatovi, te tematika i izvedba rima (svaki član roka vlastiti stil, a rime su pravilne i/ili razlomljene) me odmah odvukla na zapad. Moja druga asocijacija me odvela na jugoistok SAD-a, u Louisianu. Općenito bezbrižni osjećaj koji se dobiva slušajući CFS podloge podsjetila me na Curren$y-jev "Elevator Music". Pošto sam pošteno poslušao samo i isključivo ovu Curren$y-jevu stvar moja asocijacija je vrlo usko primjenjiva. No, "Elevator Music" je zakon i ovdje je kao samo i isključivo pozitivna referenca na lagodnost ili ugodu koju proizvodi većina CFS produkcije na novom albumu.

Osim što donosi atmosferu proljeća u kvartu "Detroit Revolution(s)" donosi i par zaziva Hueya Newtona. Crne Pantere i Građanski Pokret već su neko vrijeme uklonjeni iz hip hop repertoara. Pretpostavljam da kad živiš u svijetu u kojem je predsjednik SAD-a crnac, a realnost smrdi na Reaganomiju da se je lako okrenuti likovima kojima su riječi bile za posrednu (sekundarnu) komunikaciju dok su se glavni govori realizirali djelima. Možda sam dočekao trenutak kada će Zulu Nation i P.E. mentalitet ponovno pokucati na membrane zvučnika. Neki od najznačajnijih događaja u muzici zbili su se u trenutcima najgore krize društva. Punk i hip hop imaju svoje korijene u dekompoziciji civilizacije, pogotovo njezinih urbanih centara. Među najvažnijim glazbenim sastavima Detroita su defintivno The Stooges i MC5 koji su usred možda najgoreg stanja Detroita (ne uključujući trenutnu distopiju) snimili neke od najboljih proto-punk albuma. Ista je situacija bila i s rođenjem hip hopa u New Yorku sredinom i krajem 70-tih. Dok pola grada nije bio primjereno za život ni štakorima ekipa je išla u Studio 54 u šljokičasto zlatnim trapezicama. Mislim da je danas slična situacija. Samo što nikako da eksplodira kreativa i pozitiva. Tada ste dobili Kool DJ Herca i Afriku Bambaataa-u. Danas imamo CFS koji u uvodu za "Welcome To The Show" jasno daju do znanja da je generalno stanje smeće: 'You say revolution, but never-do-shit.'

"Detroit Revolution(s)" tako ima neke odlike koje jasno odskaču od većine suvremene youtube/mainstream produkcije. Podloge u kojima se može čuti utjecaj jazza (smočio sam se kad sam čuo saksofon u "15 Minutes"), tekstovi koji spominju revoluciju i umjesto kapitalističkog pojedinca-socijalistički kolektiv (MC-a). Da ne bi netko krivo shvatio, CFS nemaju ništa protiv mainstreama. Niti favoriziraju neku romantičnu prošlost (njihovu utjecaji se kreću od Wiz Khalife do Stereolaba). Dapače. Oni sami navode da ulažu ekstra trud da što brže uđu u mainstream, jer misle da imaju nešto za reći što ljudi sada žele i trebaju čuti. Dok čekam taj trenutak ostaje primjenjiva lajna koja ulijeva nadu u bolje sutra; 'Diamonds on the floor, let the underground shine'.

www.clearsoulforces.bandcamp.com
www.clearsoulforces.com