The Rural Alberta Advantage Departing Saddle Creek 2011.
Već je od prvog slušanja sve bilo jasno. Ovo nije samo dostojan nasljednik, ovo je album na koji se može primijeniti sve što mislim i osjećam o prvome, ovo je genijalno glazbeno djelo, izvrsna kolekcija pjesama koja podjednako dobro funkcionira i kao cjelina, a bome i rastavljena na pojedinačne dijelove, prekrasna ploča kojoj je jedina mana što prekratko traje.
Točno se sjećam trenutka kada sam prvi puta čuo prvu pjesmu s prvog albuma The Rural Alberta Advantage. Bio je početak proljeća, vani se sve tek spremalo procvasti, a ja sam bio u krcatom tramvaju. Mrzim tramvaje i najgore je kada je u njima gužva; to me tjera da čitavo vrijeme plešem na rubu napada panike. Od toga se pokušavam štititi glazbom u slušalicama i knjigom koju čitam ako ugrabim sjedeće mjesto. Nekada funkcionira bolje, nekada slabije, a taj se put taktika pokazala potpuno promašenom. Upalio sam "Hometowns" po prvi puta i prva me stvar uznemirila, doslovno i bez pretjerivanja. Morao sam izići iz tramvaja, ugasio sam glazbu i pješice odradio tih nekoliko preostalih stanica.
Koliko god osjećaj bio neugodan, predstavljao je i određen izazov. Nisam se mogao sjetiti kada je prije toga neka glazba kod mene prouzročila fizičku reakciju. Morao sam poslušati čitav album. Pažljivo, mnogo puta. Oduševljenje je mala riječ. S vremenom sam naučio ljuštiti slojeve uznemirenosti i nervozne, užurbane rascjepkanosti kako bih došao do čiste ljepote. Oduševljenost je jako slaba riječ.
Mnogo sam očekivao od drugog albuma i čekao sam ga s nestrpljenjem čitavo vrijeme puštajući taj nevjerojatni "Hometowns" koji u savršenim omjerima sadržava sve što meni od glazbe treba, energiju i žestinu, gitare i vikanje, frenetične ritmove i savršena dvoglasja, melankoliju i nježnost, sve. Taman sam pomislio kako bi se uskoro mogao izlizati, no to se neće nikada dogoditi, to se ne može dogoditi, i tada je na hardu svoje mjesto pronašao i ovogodišnji "Departing".
Već je od prvog slušanja sve bilo jasno. Ovo nije samo dostojan nasljednik, ovo je album na koji se može primijeniti sve što mislim i osjećam o prvome, ovo je genijalno glazbeno djelo, izvrsna kolekcija pjesama koja podjednako dobro funkcionira i kao cjelina, a bome i rastavljena na pojedinačne dijelove, prekrasna ploča kojoj je jedina mana što prekratko traje.
The RAA su i na "Departing" jednostavni, vrlo izravni i moćni. Njihova prisutnost je vrlo opipljiva. S vama su u sobi, s vama u slušalicama, ne kriju se iza produkcijskih trikova, tu su i jebeno brzo udaraju po bubnju, rasturaju akustaru i pletu po klavijaturama i vrište, pjevaju i osvajaju. Želja da ispljunu to što imaju zadivljujuća je i pri tome ne uzimaju taoce, idu točno u srce i ako vaše uspiju promašiti to možda znači da ga niti nemate.
Možda su neke od ovih stvari već odsvirane i otpjevane u ovom ili onom obliku, možda ova dva momka i djevojka iz neke kanadske vukojebine ne bi zvučali ovako kako zvuče da nisu slušali i gledali ovoga ili onoga, ali razmišljati o uzorima i utjecajima u kontekstu ove ploče meni je jednako uzaludno kao i iz tople sigurnosti vlastitog kauča psovati majku hrvatskim političarima. Ako uživate u životu, ako makar na trenutak uspijete u tome, baš će vas boliti genitalije za političare; ako u vaše uši uđe "Departing" nećete imati kada razmišljati o onome što je bilo prije i onome što dolazi poslije, bitno je samo to što je sada, u ovom trenutku.
A u ovom bi trenutku mogla biti opijajuća „Stamp", odabrana za prvi single i za koju postoji šarmantan, simpatičan i vrlo zabavan spot koji možda malo sklanja pozornost sa same pjesme, ako je to uopće moguće. Mogla bi biti i energična, a istovremeno nježna "The Breakup" ili "Barnes' Yard" koja u manje dvije i pol minute čiste sreće isporuči toliko sjajnih ideja i glazbenih rješenja koliko ih neki razvikani bendovi ne uspiju sročiti na cijelom albumu. Mogla bi biti i folkastično minimalistička "Good Night" koja je ujedno i jedna od najboljih zaključnih pjesama onako, ikada. U ovom bi trenutku mogla biti bilo koja od ovih odličnih deset pjesama i to bi bilo posve dovoljno da trenutak ostane upamćen kao poseban i posebno dobar.
"Departing" je došao točno u pravo vrijeme da mi olakša ovo mučno razdoblje kada se zima još uvijek povlači i nikako je se riješiti, ali isto tako sam već prilično siguran da će mi ljeto uz njega trajati dulje, biti ljepše i uzbudljivije nego što sam se mogao nadati. Uz to, više nemam apsolutno nikakve dvojbe oko soundtracka za javni gradski prijevoz, shvatio sam kako se i uznemirenost može preokrenuti u vlastitu korist, kako iskoristiti tu energiju čiji je predznak možda negativan, ali samo dok dobro ne razmislite o tome. Jako su rijetke ploče koje je tako lako obožavati i koje ponovljenim puštanjima ne samo da ne gube na vrijednosti, nego svaki puta pronađu još jedan živac u vašem tijelu kojega su sposobne dotaknuti. Zbog te ih je rijetke vrline potrebno cijeniti još i više.
