Deerhoof Deerhoof Vs. Evil Polyvinyl 2011.
Jubilarni deseti album Deerhoofa, benda u vječnoj potrazi za novim izazovom, doveo ih je do ultimativnog testa - borbe protiv ZLA.
Ono što se u moru različitosti kod Deerhoofa ustalilo jest tih nekoliko trenutaka koji će iskočiti i zapanjiti kako vjernog slušatelja, tako i slučajnog prolaznika. "Deerhoof vs Evil" se trudi u svom kratkom trajanju postići taj efekt i samo na momente uspijeva. Dosta, zapravo previše stvari zvuči kao da su skriveni mikrofoni uhvatili bend na krivoj nozi, u pripremnoj fazi zagrijavanja i pripetavanja, a ne spremnih za dvoboj.
Najčvršći je središnji dio albuma s par istinski sjajnih trenutaka koji su klasični Deerhoof kakav poznajemo zadnjih godina poput sintetički ubrzane letargije (kontradikcija alert) u "Super Duper Rescue Heads!", jama sa smislom u "Lets Dance the Jet" ili "I Did Crimes For You". No, ritam tih dobrih iznenađenja se ne održava cijelim trajanjem tako da album izaziva rijetko zabilježen podvojeni osjećaj istovremenog privlačenja i odbijanja. Ono što album doista prouzrokuje jest želju za podsjećanjem na prijašnje radove benda, što je (nažalost) možda i najveća kvaliteta ovog djela.
S premalim brojem blistavih trenutaka, koji su opet dovoljno dobri da donesu "DvsE" i više od prolazne ocjene, album zvuči prilično dezorijentirano čak i po Deerhoof lutalačkim standardima. Preveliki broj ideja započne zanimljivo da bi na kraju odbjeglo u neke rukavce gdje ih se ne isplati dalje pratiti.
Za jedan bend koji se u dosadašnjem radu dičio nepredvidivošću Deerhoof vs Evil je završio nekako baš ... predvidivo. Unatoč svim pokušajima.