Death Grips Exmilitary Third Worlds 2011.
Émile Zola ih se ne bi postidio.
I fuck the music with my serpent tongue
Death Grips su stvarno komad nečega. Nečega demonski ljutog, oporog i uznemirujućeg.
Najzvučnije ime koje stoji iza ove uvjetno rečeno hip-hop petorke je Zach Hill, bubnjar-plaćenik koji je između ostalog majstorski začinio najbolje dionice Marnie Stern diskografije dok ostatak slabo eksponirane ekipe čine producent Flatlander, MC Ride, Mexican Girl i Info Warrior.
Charlie Mansonov monolog i stvar "Beware" nas uvode u nelijepu, gotovo zvjersku priču koja se bavi naličjima ljudskog roda (droga, pohlepa, bezizlaznost, bijes) na adekvatno ružan način. Brutalno i u glavu, ovaj mixtape je jedan košmaran juriš za drugim koji lupa u klonulu glavu frenetično-desperatnim udarima.
Glasno, prljavo i zlo su osnove big beat razglednice iz pakla na kojoj je izgrađen debi "Exmilitary". Sve skupa zvuči kao nedovoljno anestezirani Atari Teenage Riot, a najekstremniji komad poetike je teško izdvojiti pošto je kandidata više nego stranaka u nas. "Guillotine" je možda najzgodniji primjer poremećaja koji pokreću kolektiv iz Sacramenta pošto je dodatno ojačan time što se i podloga ponaša sukladno naslovu. Brrrr.
"Exmilitary" je do krajnjih granica dovedeno druženje s lagano trunućom iznutricom naše vrste. Émile Zola bi imao štošta diskutirati s ovom ekipom.