East Rodeo Dear Violence Kapa Records/Trovarobato, 2009
Braću Sinkauz, pulsku polovicu hrvatsko-talijanskog benda East Rodeo, pamtiti ću zbog mnogo stvari, ali će prva asocijacija uvijek biti glazba. Eh da, da vas odmah upozorim. Jedan dio života bili smo susjedi. Doduše, u okviru ondašnjih kvartovskih ratova moja ulica nije potpadala njihovom mikrokrvatu iako žive na tri minute od moje zgrade. Želim vam samo reći da niste baš u objektivnim rukama. Pazite tek ovo! Ne računajući kojekakve spektakle u pulskoj Areni i raznorazne fešte srdela s Jasminom Stavrosom i Eliom Piskom na koje su me vukli starci, mislim da je moj prvi pravi koncert bio upravo njihov, tj. njihovog grunge metal benda Dusty Miller.
Alen i Nenad Sinkauz danas svoje stvaralaštvo mogu povezati s cijelim nizom glazbenih žanrova i pod-žanrova, jezika, kultura te specifičnosti nekih sredina i njihovih privremenih, ustaljenih ili izmišljenih žargona. Beskonačno studiranje u Padovi, Pula, Balkan, metal, jazz, kazalište, film, eksperiment, psihodelija… samo su neki od glavnih sastojaka koji utječu na glazbu koju danas stvaraju u East Rodeu, bendu s nekoliko nestalnih adresa i s izdavačima iz Slovenije i Italije.
Nakon samoizdanog prvog albuma "Kolo" (2003), uslijedila je dugogodišnja glazbeno-kazališna suradnja s padovanskom kazališnom skupinom Tam Teatromusica i suradnja na nekoliko kratkometražnih filmova te mnogobrojni koncerti po Europi i gostovanja na festivalima. S novom postavom (Federico Scettri - bubnjevi, Alfonso Santimone – tipkala/live electronics) prošle su godine u Puli snimili materijal koji je nedavno izdan pod imenom "Dear Violence". Balkanska psihodelija s prvijenca "Kolo" je na novom albumu mutirala u neurotični noise i post rock. Mrvice jazz i cabare ugođaja još su uvijek prisutne, ali može se reći da je promjena skoro pa radikalna. Album su zajedno izdale dvije izdavačke kuće iz Italije i Slovenije (Kapa Records i Trovarobato), a na ovitku se spominje i slovensko ministarstvo za kulturu. Pa ti žugaj Slovencima.
Energična "Soldato NATO" toliko je zanosa da se prosječni poznavatelj domaće alter scene zapita zašto je jedan Ico aka Razorblade JR. (Gone Bold) uopće morao otići do Nizozemske, a [mandelbrot set] muku muće s izdavanjem svog novog materijala. Možda nije najsretnije vrijeme za ovakav noise, ali ovo je stvarno dobro. Nadam se da ćemo uskoro i Mandelbrote moći recenzirati.
"Transiraniana" je s post rock atmosferom i metodom bliža pionirskim zahvatima Tortoise i Do Make Say Think, bez uobičajenih sinusoidnih pravila, s konstantnim bubnjarskim perturbacijama koje stvaraju pozadinsku neurozu koja će se lagano prikradati kroz cijeli album. "Same Step" jeziva je psihodelija slična mirnijim Blonde Redhead momentima s albuma "Melody of Certain Damaged Lemons", a "Clown" je mračna spoken word multižanrovska slagalica. "Medezhija" je nepredvidiva Mr. Bungle maneštra, isprekidana surf gitarama i neurotičnim zapomaganjem: "Daj medežiju daj medežiju daj daj daj!!!" Istinska kompulzivna potreba za čašom žestice! "Ultima Volta Che il Pesce Abbocca" skviči, gnječi, pišti i dere, a "Puž" prevarantski smiruje ne bi li još dublje potegla u mračnu paranoju i anksioznost. "For My Mouse" je tupava, ugodna i katarzična odjava nakon psihoze, ali i najava za novu, ponovnu posvetu nasilju.
"Dear Violence" kao i debi "Kolo" nije ujednačen album, ali to očito nije ni bio cilj. Doduše, pitanje je da li bi im takav pristup uopće pristajao. Ovakvo konstantno balansiranje između samokontrole i katarzičnog nasilnog ispada rezultiralo je super atmosferom koja se održava kroz cijeli niz žanrova.
East Rodeo su napokon potvrdili svoj prvi (hm, čini mi se da je stvarno tako) zagrebački koncert na desetom Žednom Uhu pa istu večer nastupaju s dälek, Destructo Swarmbots i Oddateee. Nikakav problem za bend koji uzore i inspiraciju reda od John Zorna i Dave Douglasa do Slayera i Dilinger Escape Plan.