Otežavajuće je konstantno održavati jedan oblik glazbene poetike na/u životu, lakše je bez čvrstih veza i obaveza prelaziti iz jednog melosa u drugi. Mlađe generacije ne drže u pretjeranoj mjeri do tradicije, za pretpostaviti je da ne vide neku korist u njoj. Naravno, nisu se ni starije generacije pokazale kao nešto bolje po tom pitanju jer tradicija uvijek traži pomniji interes za proučavanje građe, iziskuje ulaganje vremena i konciznu strpljivost. Rezultati strpljivog ulaganje možda nisu sasvim očiti javnosti, ali su zato naočiti, no naočitost kao trajna osobina također nikada nije na pretjeranoj cijeni.

Generaciju Davida Crosbyja krasi divna odlika svojstvena gotovo svim psima, ali i nekim ljudima – vjernost. Kao glazbenik, Crosby već pedeset godina aktivno i nenametljivo održava na životu folk rock, žanr kojem u 21. stoljeću ozbiljno prijeti skoro izumiranje jer su površni narodi, kao neodgojene i neobrazovane mase, na globalnoj razini postali nesposobni za upijanje uglazbljenih pouka. Premda su dva desetljeća prošla od njegovog zadnjeg studijskog albuma, Crosby još ima što poručiti sadašnjim popističkim generacijama čiji se kronični besmisao za ritam i melodiju ne može opisati postojećim riječima, već iziskuje novotvorenice. Ne dodvorava Crosby publici korištenjem modernih i provjerenih matrica, naprotiv, albumom "Croz" podsjeća na zlatno doba CSN-a (ili CSNY-a, kako vam drago). Već je uvodna skladba "What's Broken", u kojoj gostuje gitara Marka Knopflera, u stanju doslovno raspametiti slušatelja u pozitivnom smislu, dok su "Slice of Time", "Radio" i "Holding on to Nothing" u kojoj gostuje Wynton Marsalis, pravljene u istom harmoničnom duhu. U "Dangerous Night" i "Find a Heart" Crosby zvuči kao dobro raspoloženi Mick Hucknall, što je, naravno, za pohvaliti jer je potonji također iznimna (kant)autorska osobnost koju bi priučenije ženskinje rado pohvalile, povalile i provalile, doslovno i figurativno.

Crosby je albumom "Croz" uspio spojiti naizgled nespojivu suvremenost i tradiciju, bez da jedno ide nauštrb drugome. Naravno, trenutnim ljubiteljima nezavisnog rocka Crosbyjev novi komad narodnog rocka najvjerojatnije neće najbolje sjesti, ipak je to nekonvencionalniji i nekomercijalniji materijal namijenjen prvenstveno pasjim i psećim ušima koje krasi vjernost.