David Byrne & St. Vincent Love This Giant 4AD / Todo Mundo, 2012.
Koliko god "Love This Giant" testira granice i pomalo je zastrašujuć u svojoj odvažnosti, Byrne i Clark nikada ga ne sunovrate preko litice dekonstrukcije, u zadnji tren skrećući prema udobnijem terenu{jcomments on}
Prvo je prošli petak Daniel izjavio Dobro, ako se svi slažu da je Beck genije, što je onda tek David Byrne?! Onda ga je nedavno lik u jednoj knjizi, slušajući Talking Headse, također sa strahopoštovanjem proglasio genijem. Jučer sam puno slušala ovaj album, a onda mi se noćas sve promućkalo i sanjala sam da je jedan prijatelj intergalaktički letač koji na nezgrapnoj kartonskoj letjelici lagano lebdi između nekih mračnih satelita i rozih oblaka, onda se prijatelj pretvori u Byrnea, koji sleti na zabavu u mojoj ulici, zasvira trubu i odveze se biciklom dalje. Što i nije tako čudno. Ako je Dušan Vukotić čovjek koji se igrao, onda je svakako i David Byrne zaigrani genije.
Već su Talking Headsi napravili pregršt nezamislivo zabavnih, duhovitih i plesnih hitova svih vrsta, što je dovoljno da sve dalje može biti čista igrarija. No, Byrne je u skoro četrdeset godina glazbenog stvaranja prošao faze od rumbe do opernih arija na talijanskom (na "Grown Backwards"), od afričkih plemenskih napjeva do korištenja brass banda (na "Feelings"), od polu-rapanja i recitiranja apstraktnih lirskih stihova, od elektroničkih klupskih hitova s neodoljivim plesnim ritmom ("Lazy" i mnogi drugi), do atmosferične ambijentalne glazbe koja koristi zvukove iz okoline (surađujući s Brianom Enom) pa čak i ciklus pjesama - disco operu o ljubavnim i političkim usponima i padovima Imelde Marcos (surađujući na tom mega projektu s Fatboy Slimom, na kojem gostuju brojne pjevačice poput Róisín Murphy, Kate Pierson i Florence Welch). Osvojio je Oscara za filmsku glazbu, napisao desetak knjiga, a ima i svoju radio stanicu! Može se slobodno reći da se tijekom godina zaputio svim poznatim glazbenim pravcima, no istražio je i jednako toliko neucrtanih putova. I uz sve to, uvijek je ostao prepoznatljiv po pomalo uvrnutim tonalitetima, karakterističnom načinu pjevanja i boji glasa, (samo)ironiji i duhovitim tekstovima (ponekad čak i na talijanskom i španjolskom), a naročito znatiželjnom razigranošću. To je čovjek koji je prigrlio svoju nerdovštinu i ekscentričnost i praćaka se u njima na najneodoljiviji mogući način.
Sad se za upravljačkom konzolom našao zajedno s Annie Clark poznatijom kao St. Vincent s kojom je već radio na "Here Lies Love". Ona je autorica tri uspješna albuma, pomalo komorne glazbe na kojima se podjednako izmjenjuje eteričan i kabaretski glas, a njena glazba, iako na trenutke nježna i romantična, nikada nije do kraja mazna i podatna i često ispipava vlastite granice. Zapravo, kao da je samo bilo pitanje vremena kad će se ovo dvoje upustiti u suradnju i uzajamno istraživanje svojih ekscentričnosti. Oboje su napisali pola pjesama na albumu, a tako se izmjenjuju i na vokalima. Rezultat je zbir pjesama koje su u jednakom omjeru eksperimentalni portreti (kao i sama sablasna naslovnica albuma) i začudni klupski hitovi. "Weekend in the Dust" odjekuje funky estetikom u stilu Moloko, "The Forest Awakes" spaja pomalo zlokobne puhačke impresije s upravo suprotnim gipkim vokalom Annie Clark, dok je "Outisde of Space & Time" stvarno nekako blaga, umirujuća i okrepljujuća. Jedina koja malo šteka je "I Should Watch TV", glazbeno doduše zanimljiva no u kombinaciji s tom glazbom ima prilično patetičan i nezgrapan tekst.
U konačnici "Love This Giant" ni u jednom trenutku nije baš dopadljiv ni lako probavljiv album, no nikad nije niti da nije. Od dobrog beata do frenetičnih puhačkih i umirujućih gudačkih dionica, album koristi poznate sekvence u neobičnim kombinacijama; povremeno je neprobojan i iritantan, ali ipak vrlo slušljiv, plesan i topao. To je glazba koja ne teče glatko i pravocrtno nego je puna oštrih kutova, naglih skretanja i preokreta, neovisno o tome tko od njih dvoje sjedi za upravljačem, a ono što voze nešto je ulašteno i čudno, hibridno i samoodrživo; vozilo u prototipnoj fazi koje još nije krenulo u masovnu proizvodnju, a vrlo vjerojatno ni neće. No koliko god "Love This Giant" testira granice i pomalo je zastrašujuć u svojoj odvažnosti, Byrne i Clark nikada ga ne sunovrate preko litice dekonstrukcije, u zadnji tren skrećući prema udobnijem terenu.