Lako je bilo napisati recenziju za "Život je raj". pot listine stranice nisu postojale kada je Damir Avdić objavio "Od trnja do žaoka", odnosno "Mrtvi su mrtvi" pa smo prošlim albumom Avdića na neki način i predstavili našoj publici. Doduše, treba biti iskren i reći kako su prva dva albuma bila jako dobra, ali da je "Život je raj" bio onaj korak kojeg je Avdić trebao napraviti da bi zaokružio svoj izričaj.

I zato je bilo lako napisati recenziju za "Život je raj". Još kada sam se 'jako inteligentno' odlučio da mi glavna teza recenzije budu Avdićevi stihovi, stvar je bila riješena. Doduše, i danas stojim iza svake svoje rečenice koje sam prije 20 mjeseci napisao, a pogotovo iza zadnjeg pasusa.

Mogao bih Damira Avdića citirati koliko god treba. Svih 12 pjesama s njegovog trećeg albuma zaslužuje da ih cijele prepišemo. Svaka Avdićeva riječ je tu s razlogom, s mjerom. Praćeni samo energičnim, suludim, distorziranih rifovima, Avdićevi stihovi su punk. Totalni punk.

I što reći sada? Diplomatz se više ne potpisuje s tim nadimkom, ovaj album nije objavio Moonlee Records, a samo objavljivanje je nekoliko puta odgađano jer je plan bio da se objavi u sklopu Avdićeve nove zbirke pjesama. Na kraju je album objavljen na bandcampu po principu 'plati koliko hoćeš', a kada se napokon pojavi i ta zbirka pjesama, "Mein Kapital" će dobiti i svoje fizičko postojanje.

Iz samog naslova albuma jasno je kako Avdić ima što za reći o globalnom ekonomsko-društvenom stanju. Hitler i Marx se ne spominju samo u naslovu albuma - Avdić bez nekog velikog truda kroz svoje stihove provlači i nacističkog vođu i komunističkog ideologa, ali i Nietzchea, Lennona, Ivana Gorana Kovačića, Bakunjina, Žižeka, Lady Gagu i još nekolicinu slavnih ili manje slavnih ličnosti. Nema u 'uzimanju u usta' svih tih ljudi neke pretencioznosti. Jednostavno, svi su se oni uklopili u ono što je Damir htio reći na ovom albumu.

A centralna tema, iako nje u stvari i nema, su 'revolucionari'. Rekao je jednom Avdić da 'pravi antiglobalisti znaju da on nema ništa protiv njih', ali "Mein Kapital" pokazuje kako ima puno protiv onih koji su revolucionari i antiglobalisti samo na riječima ili tastaturama. Nekoliko je pjesama na ovom albumu posvećeno takvima - od "Revolucionarne lave" koja malo previše podsjeća na "Umreži se" s prošlog albuma do "La džigeracion" koja će bez problema postati hit i pjevat će se na Avdićevim koncertima ili tulumima prepunim alkohola. Ipak, cijela priča se najbolje oslikava u sjajnom i duhovitom "Bakunjinu" kojeg Avdić završava sa stihovima 'između marksističkih smradova i kapitalističkih svinja uzeću pare od ovih drugih; prvi su samo njihove sponzoruše iliti keš pičke'.

Avdić svoju istinu o stanju svijeta nudi u "Demokratiji", ničim izazvan se obračunava s politikama cijelih naroda u "Katalonija Sparta Galicija", album otvara antiproročanskom "2012", a gotovo pa da ga zatvara s "Karam te" gdje se još jednom obračunava s istim onim ljudima iz "Bratstva i jedinstva". "Život je raj" je definitivno bio zaokruženiji, cjelovitiji album, ali "Mein Kapital" ima veliki broj pjesama koje lako ostanu u uhu. Početna trilogija "2012", "Bog je koncept" (jako zajebano poigravanje s Lennonom, Black Sabbathom, Hitlerom i Nietzsvheom) te "Bakunjine" udara odmah u glavu, a druga trilogija - "Katalonija Sparta Galicija", "La džigeracion", "Karam te" na furiozan način gotovo pa zatvara album.

Napisao sam 'gotovo pa zatvara' jer je kraj albuma Avdić ostavio za jedan od tri bisera za koje sam poprilično siguran da će proći nezapaženo. U "Dlanu" bosanski Psiho napušta i svoja tri akorda i a capella pjevanjem dodatno naglašava stihove. Gitarski rifovi nisu toliko glasni ni u "Pobjedili smo", a u ove dvije pjesme pokazuje se Avdićeva poetska snaga, ona snaga koja se ne uhvati u bijesno-životno-ispravnim gore spomenutim pjesmama. U ovim pjesmama se dokazuje da Avdić nije nikakav glasnogovornik generacije nego pjesnik koji je samo spreman reći sve što ima reći na način kojemu nekome ne mora biti po volji, ali iza kojeg on stoji. I sada mi je možda žao što generalno ne volim/ne znam koristiti te neke složene i pametne riječi pa ne mogu lamentirati o Avdićevim pjesničkim dostignućima, Doduše, Avdić je u intervjuu za pot listu svojedobno rekao kako on nije pjesnik pa bi i moje lamentiranje bilo za kurac. (E da, treći biser je "Neka neka" kojeg nisam mogao dovesti u kontekst dvije gore spomenute pjesme, a "Budi žena" je umalo pa biser, ali mi nikako nije legla upotreba riječi 'pička' u toj pjesmi. Jebiga, baš sam pička).

Ne znam kakav bi osjećaj čovjek imao istovremenim čitanjem "Mein Kampfa" i "Das Kapitala" (ako netko zna neka javi), ali nekako mislim da taj osjećaj ni približno nije isti kao slušanje ovog albuma. Avdić je u ovih 50-ak minuta jednostavno nastavio svojim putem. Beskompromisan kao i uvijek. Dobar kao i uvijek.

www.damiravdic.bandcamp.com/album/mein-kapital