Varaždinska hip-hoperica Diyala je pomalo incognito objavila svoj novi album. "D.I.Y. 2010-2011" može se besplatno skinuti s njene internetske stranice, a ovaj polusatni materijal nasljednik je "Rapstract" albuma iz 2009. godine.

Diyala je zanimljiva pojava na našoj sceni. Već godinama se mota okolo, svako nekoliko održi poneki dobar koncert, ali dojam je kako nikada nije dobila status kakav je zaslužila. Jednostavno, ne pjeva na hrvatskom da bi došla do širih masa, njena glazba je previše agresivna/tmurna/teška da bi se probila do hip-hop ekipe, a oni treći je ionako nazivaju 'nekom tamo rapericom'. Doduše, poznavajući malo bolje našu scenu pitanje je što se uopće može dobiti ako si član iste, ali to je neka druga priča.

Znajući kako Diyala u posljednje vrijeme nastupa s ekipom iz Bilka pod imenom Diyala Upgraded, logično je bilo očekivati kako će i ovaj materijal biti snimljen i objavljen u toj postavi. No, Diyala se jednostavno odlučila na jednom mjestu skupiti snimke koje je u posljednje dvije godine radila s različitim producentima iz Hrvatske te drugih zemalja. Tako bi se ovaj album mogao nazvati i svojevrsnom kompilacijom, a ne 'klasičnim' albumom.

Boje Lijepe naše tako u producentskom timu brane AC3PO, Egoless, NMC i Kodin, iz BiH je tu Xcirey, a iz Belgije BunzerO. Iako nisam upoznat s pojedinačnim radom ovih ljudi (osim što je AC3PO na Vojkovim "Kujama i laserima" to izveo majstorski), trebam istaknuti kako je posao odlično obaljven. Iako album ima tu zajedničku crtu i dobro prati Diyaline vokalne sposobnosti, opet je svaki od njih dodao svoj obol ovom albumu.

Recimo, AC3PO. Njegova "Glide" otvara album, a s njom Diyala udara na prvu. Preko spejsi ritmova oslonjenih na odlično iskorišten sample "Thunderstuck" AC/DC-a, Diyala je složila teško kotrljajuće rime koje pomalo agresivno vode kroz pjesmu do refrena koji tjera na skakanje. Diyala se odlično igra sa svojim glasom provučenim kroz efekte, a "Glide" pomalo podsjeća na neke Dälekove teške hip-hop eskapade.

Već u sljedećoj pjesmi Egoless je Diyalu 'natjerao' da pokaže kako zna i pjevati. Varaždinka se s "Wander" predstavila i na "Indie United" kompilaciji, a ovo je prva od nekoliko pjesama na albumu na kojoj Diyala zvuči kao neka Trickyeva muza. Iako je trip-hop u 2011. godini pomalo zaboravljena forma, u Diyalinoj verziji on zvuči itekako zanimljivo.

AC3PO nastavlja sa svojim ritmovima u "Texcha", a "Do What I Like" je najsmirenija pjesma na albumu koja bi se mogla prodati i onim širim masama iz drugog pasusa ovog teksta. No, "Gotta Get My Erika" odmah sve vraća u teške, pomalo i industrijske vode u kojima se, dojam je, Diyala i najbolje snalazi. "Gotta Get My Erika" mi je osobno uz "Glide" najbolji trenutak ovog materijala, a na neki način se nastavlja na "Raw", ponajbolju pjesmu s prvog albuma.

"Manwhore" bi uz neki drugi aranžman mogla biti nu-metal hit, a ovako na mala vrata uvodi drum'n'bass ritmove koji će preko trip-hoperske "Can't Make Me" (još jedan Trickyevski moment) eksplodirati u "CravingZ", pjesmi koja na odličan način zatvara ovaj album.

"D.I.Y. 2010/2011" je pomalo mračan i težak album koji pliva između hip-hop, trip-hop i drum'n'bass ritmova. Diyala je napravila dobru stvar što je radila s različitim producentima koji su svaki dodatno obogatili njen zvuk. Na taj je način Varaždinka pokazala kako se snalazi u različitim, ali ipak sličnim žanrovima, a sada nam samo ostaje nadati se kako nećemo dugo čekati na materijal koji će biti snimljen kao Diyala Upgraded. Ipak to u toj kombinaciji zvuči jako zanimljivo.

www.diyala.org