Nekako osjećam obaveze reagirati nakon što sam prošle godine u recenziji za njihov povratnički album "Traced In Air" (prisjetimo se – čak 15 godina nakon njihovog jedinog, ali za mnoge, i kultnog albuma "Focus") napisao sljedeće: Nadam se da priča neće imati i treći nastavak. U biti, takve ću zaključke donositi nakon zagrebačkog koncerta. Do onda ću guštati u djetinjastoj zabludi da su Cynic još uvijek važan bend.

Prvenstveno me bilo strah da će se trećim nastavkom kultni status benda skroz razvodniti pa se takvom nisam ni nadao. Povratnički "Traced In Air" se pokazao kao totalni pogodak. Paul Masvidal (vokal i gitare) i Sean Reinert (bubnjevi) su svoj pretenciozni i ljigavi štreberski prog metal uspjeli zapakirati u tridesetominutnu cjelinu koja, ne samo da nije nanijela štetu kultnom statusu kojeg bend prenosi od sredine devedesetih pa sve do danas, nego je mobilizirala i veliki broj novih obožavatelja. Svi nedostaci specifičnog zvuka iz kultnog floridskog Morrisound studija su nadoknađeni 15 godina kasnije. Iako je "Focus" bio specifičan i zbog svoje sonične prigušenosti, Paul i Sean su na "Traced In Air" pazili na svaku sitnicu. Rezultat je totalna prog/death metal bomba, svirački i produkcijski savršena da vam ne pada na pamet da se hvatate za glavu zbog Paulovih new age fora. Štoviše, provučene kroz vocoder i u kombinaciji s brutalnim vokalom, te iste fore s prvog albuma ponovo se ističu kao glavne odrednice specifičnog Cynic zvuka.

Sve većem broju novih Cynic obožavatelja svjedoči i informacija da je na web shopu njihovog izdavača Season of Mist tjedan dana nakon službene objave novi EP "Re-Traced" bilo jedno od najprodavanijih izdanja. Problem je jedino što "Re-Traced" u biti nije pravi treći nastavak, nego, kao što i samo naziv nagoviješta, samo kratka kompilacija obrada četiri pjesama s drugog albuma ("The Space For This", "Evolutionary Sleeper", "King of Those Who Know" i "Integral Birth") i jedne stare neobjavljene stvari.

"Re-Traced" je zato slobodno mogao biti samo dodatak nekom limitiranom izdanju povratničkog albuma. Ovako izdvojeno daje mu se prevelika važnost, a samim time Paul Masvidal i Sean Reinert odaju dojam likova kojima se smiješi kriza srednjih godina zbog koje ne mogu odgonetnuti što im je pametnije činiti dalje – da li još neko vrijeme prolongirati Cynic priču i ostati metalaci ili, na račun povratničke slave, malo intenzivirati priču s bendom Æon Spoke? Jer, ove obrade zvuče upravo kao nedorečene i načičkane verzije pjesama koje bi prije prošle pod njihov pop projekt Æon Spoke, tj. sve ono što neki fanatični skupljač Radiohead klonova ne bi tek tako provario. Plus, nema vocodera! Pohvale svakako idu za akustičnu "Integral" i za novu "Wheels Within Wheels" koja zvuči kao najbolji kompromis između klasičnog metal pristupa i nekih budućih nježnijih pokušaja.

Paul i Sean su već najavili nove albume za Æon Spoke i Cynic. S obzirom na zvuk s "Re-Traced" EP-ja, ostaje pitanje gdje će biti granica između ova dva projekta. Ili će možda oboje biti idealni mutanti za Dream Theater fanove?