Pet mjeseci nakon "theFREEhoudini"-a, svojevrsne posse-ploče i mikstejpa, Themselves-i (Adam 'Doseone' Drucker i Jeffery 'Jel' Logan) izdaju pravi album -  "CrownsDown". Pravi, usuđujem se reći autorski album. Zašto 'pravi' i 'autorski'? Pa, komplicirano je. Nije idealna taktika, ali vratit ću se na to. Zato što su (ovo će grozno zvučati) "CrownsDown" i "theFREEhoudini" jedna kreativna cjelina. Isprepliću se do te mjere (na prvome su čak nepunim verzijama najavljena četiri broja s drugoga) da sam uvjeren da nakon nekog vremena većinu pjesama neću moći sa sigurnošću smjestiti na pravi album. Ta 'kreativna cjelina' ima vrlo jasnu ideju (libim se reći koncept jer se neću moći iskopati, ali ako je išta 'konceptualni album' onda je to "CrownsDown", s ekstenzijom koncepta u "theFREEhoudini"). Ta ideja/koncept je reafirmacija sebe (Themselves-a... ha?) kao hip-hop izvođača. Potreba za time najvjerovatnije proizlazi iz sedmodišnjeg lutanja između prošlog samostalnog albuma - "The No Music" (2002, anticon) - i dvijeidevete, gdje su se lutanjem među izričajima uglavnom udaljavali od hip-hop estetike. Od legendarnoga cLOUDDEAD s Why?-em i Odd Nosdamom, Dose stvara jednu od najčudnijih hip-hop grupa ikad, te s istoimenim albumom postavlja temelj onoga što se možda jednog dana (ako već nije) objedini pod terminom post-hop (ne izmišljam! Nije prečesto, ali i nije da baš postoji neka velika produkcija slične glazbe. Meni ima smisla. To je važno!); 13&God s The Notwist i Subtle s Dax-om (i nekim drugim ljudima) prema uvjetno rečeno više pop-vodama - do "theFREEhoudini"-a.

O istome je naš Emir (ne svjetovni vođa našeg emirata, već Emir 'Šef' Fulurija of potlista.com) pisao u svibnju ove godine ovdje . Tu je dobro opisano i naglašeno da se radi o buntovnom albumu. A koliko god da je "theFREEhoudini" među ostalim stvarima i buntovan (u vidu reakcije na pojave u suvremenom hip-hop mainstream-u), to je ipak posse album na kojemu sva silina gostovanja, - koliko god neka fantastično doprinijela (meni na prvom mjestu Serengeti s prekrasnim "Keys to Ignition", te Aesop Rock i Why?) - ipak, muti fokus ploče. To mi je šlagvord za ono 'vratit ću se na to'.

Baš fokus biva najdistinktivnijom i najupečatljivijom značajkom "CrownsDown"-a. Zbog tog fokusa je ova ploča jedan od najkonsistentnijih konceptualnih albuma koje sam ikad čuo. "CrownsDown" je pravi album. Ima glavu i rep (nisu se pokorili onoj staroj koju su u nas formulirali TBF, 'svaki rep album mora imat intro'. Usput budi rečeno, nemaju ni outro). Nema diskontinuiteta ni fillera.  Elemente tog koncepta mi se ne da/nemam vremena/volje opisivati i tražiti im usporednice u trideset plus godišnjem hip-hop nasljeđu ovoga albuma, zato sva sreća da je netko to učinio umjesto mene! Naime, već 10 godina, netko piše opise anticon-ovih izdanja na anticonovoj stranici. Ta mistična osoba je pretpostavljam (ali ne mogu dokazati) pedestrian. Jedan od osmorice vlasnika i prvaka anticon-a. Nekoliko puta sam pokušao to provjeriti, ali bezuspješno. pedestrian (piše se/pisalo se malim početnim slovom) je dokazano veliki poznavatelj hip-hopa, i vrhunski analitičar istoga (po mom mišljenju) te ga je generalno teško ne citirati (ako je to on) kad se piše o anticon-u (također se piše malim slovom). On je uočio i formulirao te idejne elemente ploče o kojima se meni ne da lamentirati. Pa kaže: 'Each song on CrownsDown represents one of these archetypes – you’ll find the 'don’t bite' song, the diss track, the story rap, the 'bootleggers beware' song, and the 'don’t fuck with my DJ' jam, among others.' Povezivanje hip-hop arhetipova s trenutcima na albumu, nabrajanje referenci i moje nekvalificirano i neumješno objašnjavanje istih ću preskočiti.

Sumnje su na prvu loptu naravno: shvaćaju li oni sebe preozbiljno, šale li se, glume li ili im je jednostavno uspjelo napravit konsistentan konceptualni album? Spominjao sam već svoju nekvalificiranost i neumješnost. Moram spomenuti i svoju obojenost sedmogodišnjom ljubavlju prema dvojcu.

No, van svih konteksata ('suorječja' zvuči još nezgrapnije), "CrownsDown" je razmjerno pitak album s nekolicinom onih napetih trenutka zbog kojih bismo se prije 15 godina bojali da će nam kazetofon pojest kazetu pri rewind-anju, vođen (pored koncepta, ili ideje jelte) Jel-ovim virtuoznim bubnjevima, prljavim semplovima ali visokim standardom produkcije, Dose-ovim vokalnim akrobacijama, više nego uvjerljivim flow-om, te onom bahatošću koja često ljude odvlači od hip-hopa, ali je kod Dose-a em začinjena njegovom geekštinom i naglašenom ljudskošću, em se temelji na više puta spomenutom gotovo programatskom odnosu prema hip-hop thug-ovima i svakome tko će mu prigovoriti na njegovoj drukčijosti i optužiti ga (neopravdano, razumije se) zbog otklona od hip-hop postulata 'keep it real' (poznato kao 'anticon-bashing'. Daljnja literatura: hip-hop forumi i komentari na youtube-u i ostalim portalima). Na "Skinning The Drum" Dose u tom kontekstu kaže: 'it ain't your bag so- why drag it'. Na to se može gledati ili kao na najnehiphop stvar koju netko može reći u hip-hop pjesmi (pored možda objelodanjivanja vlastite homoseksualnosti, ali to još nitko nije napravio, pretpostavljam) ili jednostavno ne smatrati da kulturni i bihevioralni obrasci koje hip-hop baštini iz njujorških geta osamdesetih imaju veze s 'keepin' it real' u hip-hopu.

Koliko je sva ta 'drukčijost' i buntovnost na mjestu, ovisi o slušatelju i o tome koliko se može uživjeti u estetiku tih dvaju albuma, Themselves-a i anticon-a (u pravom smislu) uopće. No, jedna stvar je sigurna, "CrownsDown" gura Themselves-e još dalje od margina hip-hopa. Iako su među anticon izvođačima, oni od tih margina uvijek bili najdalje.

"CrownsDown" je možda jedna od onih ploča koje su opterećene starijim brojevima u diskografiji izvođača. Ovdje nije riječ o neželjenoj promjeni smjera, već o tome da je "theFREEhoudini" možda čak i bolja ploča od "CrownsDown". Potonji je na neki način vrlo ozbiljna ploča i na neki način nosi breme tog programatskog pristupa u koji se možda teško uživjeti. "theFREEhoudini" ima isti predznak, ali je raznovrsnija. To što doduše donosi i veći postotak pjesama koje 'nisu na nivou', ali je po meni i postotak pjesama koje se ističu izvrsnošću veći.

No kada na "CrownsDown" i "theFREEhoudini" gledam kao cjelinu - a smatram da ih tako treba gledati - to mi je izdanje broj jedan 2009.

Ako imate primjedbi, Dose je obje ploče otvorio tako da je reperima dao svoju adresu stanovanja i rekao 'I will wolf you!' Ja vam svoju ne dam. Mjau. Imate rubriku s komentarima.

http://www.anticon.com/index.php?section=roster&js=yes
http://www.myspace.com/doseoneinc
http://www.myspace.com/jelanticon