Flying Lotus Cosmogramma Warp 2010.
Pratiti nečiji rad i napredak kroz godine zna biti frustrirajuće, zabavno ili naprosto zanimljivo. U slučaju Flying Lotusa, to se čini poput privilegije
Za nikada lakši posao pisanja osvrta na ovaj album nije zaslužan niti neki trač/skandal oko autora, zabranjeni spot u kojem američki vojnici siluju zatvorenike u fluoresecentno narančastim odijelima ili Google Translator za pičforkove tekstove koji smo sa pojavom toplijeg vremena masovno počeli koristiti ovdje na pot listi. To je učinila aplikacija od tričavih 6MB.
Program Cosmogramma Fieldlines možete skinuti (besplatno i legalno) sa službenih stranica Flying Lotusa i omogućava poigravanje sa kaverom albuma na način da korisnik kontrolira tijek melodije po vlastitoj želji. Sve se događa unutar i oko kruga opasanog zamišljenom mrežom što podsjeća na elektrone koji kruže oko jezgre i čine atom. Da sad ne duljimo sa kemijom i fizikom recimo da bogatstvo kombinacija koje se pružaju u igri sa melodijama vizualno ukazuju na bezgraničnu količinu smjerova kojima se Steve Elisson mogao kretati ali se po vlastitom nahođenju ovaj put odlučio za ono što nam je skupio na "Cosmogrammi".
I ovako šturi odabir iz takvog obilja predstavlja zabavno i zanimljivo istraživačko slušanje. "Cosmogrammi" možemo prišiti poprilično pozitivno nastrojenih atributa iz sfere eklektične glazbe, a u usporedbi sa prošlim autorovim albumom "Los Angeles" iz 2008. očit je napredak u smislu bježanja iz hermetičnih prostora u neke malo životnije sfere čemu je svakako pripomoglo povremeno korištenje 'živih' instrumenata (između ostalih Ravi Coltrane na tenor saksofonu) te gostovanje Thoma Yorkea i Laure Darlington. Suradnja sa Radioheadom je dugogodišnja želja FlyLoa i sada se konačno ispunila. Yorkov upliv u temu "...And The World Laughs At You" je amnezijački minimalan, ali jedna od želja je ispunjena jer FlyLo već mora juriti za drugima.
Dvominutne teme koje uglavnom dominiraju albumom su svjedočanstvo kako o obilju inspiracije tako i o nestrpljivosti autora da dubinski obradi svaku. Što uopće nije loša stvar. Letimični preleti i osjećaj nedovršenosti ne smetaju jer se slušatelj svako malo prebacuje sa jednog na drugi kraj zamišljenog atoma. Ili je ipak na kraju ovo sve skupa jedna 44-minutna tema? Sve mogućnosti za interpretaciju su otvorene.
Pratiti nečiji rad i napredak kroz godine zna biti frustrirajuće, zabavno ili naprosto zanimljivo. U slučaju Flying Lotusa, to se čini poput privilegije jer "Cosmogramma" kao da je samo malo načela što sve ovaj rođo John Coltranea nosi u sebi.
