Recenzije

Vampire Weekend Contra XL Recordings 2010.

ponedjeljak, 18. siječnja 2010

U trenutku kada sam prvi put čuo Vampire Weekend raspoloženje mi se naglo popravilo, skakutao sam od autobusnog kolodvora do trga k'o što Šibenčanin skače kad kupi novi traktor. Bio sam toliko sretan da sam pustio onoj bakici šta prodaje cvijeće u Tkalči da me dobrano opelješi. "Contra" nije catchy kao album prvijenac, ali to ga ne čini ništa manje lošim. Već vidim da ću ove snježno-bljuzgave dane provodit googlajući kako se radi "Horchata" i čekati da dođu ljepši sunčani dani kad ćemo se po magistrali vozit do Šefa u Dubrovnik i raspravljat čije su zidine starije, šibenske ili dubrovačke.

Na Badnjak prije godinu dana išao sam na tradicionalnu večeru plus tombolu kod Flipove majke. Znam da mi je taj dan išlo apsolutno sve na živce. Nisam neki božićni tip, za mene je to blagdan kad se mater i otac svađaju na koji će način radit bakalar i puricu, blagdan kad se svi prave većim katolicima od Pape i kad moram radit da bi mlade majke katolkinje mogle provodit vrijeme sa svojom djecom.

I tako sam ja tog Badnjaka krenuo sjest na autobus da bi se odvezao do grada i razmišljao se što ću slušat na empetri plejeru. Ugledao sam cede na kojem se nalazila Why-ova "Alopecija", kojeg mi je Flip snimio još na proljeće. Kako sam s tog cedea koji je bio pun muzike slušao samo Why-a, ostatak mi je ostao potupna nepoznanica. I vidim ja da se na popisu nalazi bend poprilično jadnog imena Vampire Weekend. Pomislio sam, o bože još jedna pederana u stilu Arcade Fire na koju svršavaju apsolutno svi, a u biti je precijenjeno smeće. Al' eto, da ne ispadnem retard koji više vjeruje naslovu nego ušima, stavio sam prvi album VW-a na plejer. U trenu mi se raspoloženje naglo popravilo, skakutao sam od autobusnog kolodvora do trga k'o što Šibenčanin skače kad kupi novi traktor. Bio sam toliko sretan da sam pustio onoj bakici šta prodaje cvijeće u Tkalči da me dobrano opelješi. Zato mi je prvi Vampire Weekend jedan od najljepših otkrića i album koji me iz nekog razloga asocira na zimu i snijeg i Božić.

Al' dobro, da se prihvatimo novoga. Kao prvo, "Cousins" je jedina pjesma na albumu koja se može mjerit s hitoidnošću "A-Pank" ili "Kids Don't Stand A Chance". I spot i pjesma mi izgledaju i zvuče kao opičeni nasljednik Dylanova "Subterranean Homesick Blues" (točnije nije baš ni da izgledaju i zvuče ko Dylan, ali mi je iz nekog ratzloga prva asocijacija bila Dylanova pjesma). Vampire Weekend su otišli korak dalje u projektu 'bijeli klinci otkrivaju world music' isto kao i Talking Heads i gomila bljedolikih neosunčanih muzičara koja je po inspiraciju išla kod siromašnih crnaca ili kod meksikanaca. "Diplomat's Son" zvuči kao da su se vratili u Kingston osamdesetih i na lošem Casio synthu snimili pjesmu koju bi bez problema u svoj repertoar mogla uvrstiti kraljica reggea Marcia Griffith. Na novom albumu ne pretjeruje se toliko s baroknim aranžmanima kao na prvom di je bilo svega od violina do klavičembala, i čega sve ne. "Holiday" je poskočica koja govori o očekivanju praznika. "I Think Ur a Contra" je predivna lagana ljubavna pjesma s gudačima, al' s druge strane opet laganini afro indie pop koji je očito lajtmotiv albuma. Unatoč odličnim "Cousnins" i "Diplomat's Son", "White Sky" je najljepši dragulj ovog albuma i mami smiješak na lice.

Na kraju, iako "Contra" nije catchy kao album prvijenac, to ga ne čini ništa manje lošim. Već vidim da ću ove sniježno-bljuzgave dane provodit googlajući kako se radi "Horchata" i čekati da dođu ljepši sunčani dani kad ćemo se po magistrali vozit do Šefa u Dubrovnik i raspravljat čije su zidine starije, šibenske ili dubrovačke.

myspace.com/vampireweekend

stuffwhitepeoplelike.com

P.S. Moja prijateljica Vjekica je upitala: Koji je kurac tom bendu i njihovom fascinacijom gramatikom i jezicima. Prvo "Oxford Coma" pa "California English". Ako netko zna odgovor nek se javi na pot listu.

P.S. # 2 Autor poznatog sajta stuffwhitepeoplelike.com u jednom intervjuu je proglasio Vampire Weekend najbijeljim bendom na svijetu. Bio je u pravu