Tko me god bolje poznaje zna da u mom životu i mom srcu postoji mjesta za nekoliko ljubavi. Osim matere, brata i Žene, predano volim film, glazbu, strip i, odnedavno, piletinu sa suhim šljivama u umaku od gorgonzole i bijelog vina. Najsretniji sam kad neke od svojih ljubavi mogu kombinirati jer me kombiniranje obično dovede do nekih sjajnih (pri)misli koje još nisam u stanju najs(p)retnije predočiti samom sebi il' svojim malobrojnim čitateljima, al' pokušavam. Nije da ne pokušavam.

Pisanje recenzija nije mukotrpan posao i, iskreno, bio bih najsretnija osoba na svijetu kad bih od pisanja recenzija za glazbu il' film mogao živjeti normalnim srednjoklasnim životom. No, s vremena na vrijeme, naletite na nekog izvođača zbog kojeg doživite svojevrstan blok; niste najupoznatiji sa žanrom koji preferira/forsira izvođač, a možda ste i godinu dana ranije napisali recenziju o pretposljednjem albumu istog izvođača i čini vam se kako ste u toj recenziji rekli/napisali sve što imate za reći/napisati. Takav izvođač je izazov i onda pokušavate, u nadi da će te nadmašiti prijašnji tekst, voditi borbu sa samim sobom. Takav način izazova i jeste jedini valjan -- borba sa samim sobom a ne s konkurencijom.

Nika Roza Danilova il' Zola Jesus je kamen spoticanja.

Synthpop il' goth atmosfera koju pružaju uratci Zole Jesus savršeno odgovaraju hladnom, zatvorenom prostoru mog ureda. Dok se pokušavam koncentrirati na glazbu koja dopire iz zvučnika, kolega do mene klika sportske vijesti na Guardianu i smije se duhovitim, britkim komentarima ispod članaka. No, kako je glazba pojačana, tu i tamo digne pogled i pita me što to slušam. Pomislim u sebi kako ni sam ne znam. On se opet posveti čitanju, ja slušanju, al' nakon nekoliko trenutaka mi se obraća s ključnom rečenicom: "Podsjeća me na glazbu iz jednog filma.". Oh, hvala na toj poveznici, kako se sam nisam toga sjetio?

Glazba Zole Jesus; taj distancirani, progonjeni glas okružen sintisajzerima, diskretnim zvucima klavira i pozadinskih šumova bio bi savršena glazbena komponenta u misterioznim filmovima strave il' bar filmovima koji pretendiraju biti upravo to. Ne treba ići dalje od jedne od uvodnih pjesama, dojmljive tužaljke "Avalanche" gdje Nika Roza iz nedostižnih dubina sebe izvlači sirenski glas koji je istovremeno plašio i privlačio Jazonove argonaute. Komplementarnost filma i glazbe ponekad zna biti unikatna, a zamisliti kako se gorenavedena pjesma nalazi u zapletnom dijelu Proyasovog remek-djela "Dark City" kada John Murdoch postepeno shvaća kako je svijet koji ga okružuje bizarno nestvaran -- uopće nije teško.

Najkonvencionalnija skladba na albumu, "Lick The Palm Of The Burning Handshake", logičan je nastavak najradiofoničnijem dijelu prethodnog albuma, skladbi "Manifest Destiny". Smirena i gotovo razgovijetna, Danilova izlaže pjesmu svojim snolikim glasom, pjesmu koju bi mogli smjestiti u onaj kulminativni nestvarno plavo obojan dio filma "Ôdishon" Takashi Miikea... pjesma koja služi kao zatišje pred buru.

Klavirska balada na Nikin način, "Skin", pjesma je koju možemo upotrijebiti u raspletu. Uzmimo za primjer sami kraj monster-flicka "Cloverfield" ispod čije se površinske, prvoloptaške found footage estetike i konfekcije nalazi jedna od kvalitetnijih podtekstualnih studija o ljubavi i ljubomori. Nakon vjerojatne smrti protagonista, Roba i Beth, snimka nas vraća na Coney Island u dane spokojne ljubavi. Ako nas Danilova sve do samog kraja drži u nekom čudesno depresivnom raspoloženju i nespokoju, skladba "Skin" je svjetlo na kraju tunela sa svim svojim ublažujućim, otkupljujućim kvalitetama. Savršena pjesma za kraj intrigantnog filma.

Ukoliko bih poredio "Stridulum II", prošlogodišnji uradak Zole Jesus, s novim uratkom, "Conatus", zaključak bi bio da su svi elementi koji su činili provospomenuti album odličnim (vanvremenski eteričan vokal i čista, iskrena emocija) tu, ali i da je potonji album, iako na trenutke prohodniji (mada obilježen jednakim nerazgovijetnim vokalom) -- kudikamo slabiji, ipak.

No, k'o što često znam reći, tu "slabost" bih poželio svakom izvođaču.

zolajesus.com

myspace.com/zolajesus