Obzirom da si je bend nadjenuo ime po istoimenoj knjizi iz davne 1922. - "The Worm Ouroboros" - romanu kojega je napisao pionir epske fantastike Eric Rücker Eddison (od šire publike prepoznat tek nakon uspjeha Tolkienovih "Gospodara prstenova"), vjerujem da bi većina iz slušalica ili zvučnika prije očekivala neku herojsku symphonic power metal šablonu, nego nešto što ima ikakve veze s eteričnim atmosferama kultnih 4AD sanjalica iz osamdesetih ili s neobičnim doom metal raspletima iz devedesetih. Pjevačica i gitaristica Jessica Way priznaje da je spomenuti roman bio omiljeno štivo njezinog oca, ali navodi da je taj neizbježni fantasy privjesak samo sporedni sastojak u glazbi koju ona i bend stvaraju unatrag dva albuma. Kako bi si predočili malo širu soničnu paletu benda dovoljno je da nakratko prošećemo kroz radni staž pojedinih članova.

Worm Ouroboros osim Jessice čine još samo basistica i drugi ženski vokal Lorriane Rath (bivša članica raspuštenog doom metal benda The Gault i neoklasičnog-gothic-folk metal… projekta Amber Asylum kroz kojega su između ostalih prošli Steve Von Till (Neurosis), Sarah Schaffer (Weakling) i John Cobbet (Hammers of Misfortune/Ludicra)) i Aesop Dekker koji je i u stalnom angažmanu u bendu Agalloch, ali je poznat i kao bivši član blackera Ludicra koji su zajedno s ekipom iz benda Weakling bili jedni od glavnih krivaca za popularizaciju novije urbane američke black metal scene zapadne obale. Dok Jessica i Lorriene pjevom sirena čine sve da ovaj bend udalje od bilo kakve klasične metal klasifikacije, Aesopov je zadatak sličan onome bubnjarke Adrienne Davies iz Earth – strpljivo i organsko odmotavanje koje tek u rijetkim vrhuncima dobiva prostora za žilave i teške doom prijelaze.

Znači, uz već spomenuti fantasy moment, nemoguće je zanemariti dešperatni doom blues i neodoljivu auru eteričnog dream popa Cocteau Twinsa i supergrupe This Mortal Coil. No, Worm Ouroboros ne robuju trendovima i svojim pristupom definitivno ne upadaju u neki retro val. Zbog zanose glazbene atmosfere čak je i arhaično pjevanje imuno na neosobne i plitke fantasy klišeje. Ta atipična kombinacija prvotno bi trebala odgovarati nešto nježnijim metalcima, a tek onda eklektičnoj ekipi koja rado jaše na valu aktualnih shoegaze i sličnih metal hibrida.

Ovi drugi radije zaključuju - Kate Bush doing doom metal, dok šačica metalaca dosta precizno Worm Ouroboros uspoređuje s jednim odavno pokojnim doom bendom koji je svoj spori zvuk sredinom devedesetih uspio dovesti do samog ruba prihvatljivosti za klasičnog metal poklonika. Norveški bend The 3rd and the Mortal uspio je svoj doom izričaj ubrzo pomiješati i konačno eliminirati s neočekivanim uplivima klasike, folka i džeza, te na kraju karijere čak s elektro i ambijentalnim eksperimentima. Prvi kontakt s Worm Ouroboros odmah me podsjetio na Norvežane i na njihov onda atipični doom s prva dva albuma "Tears Laid in Earth" (1994.) i "Painting on Glass" (1996.) (prvi se nekim čudom sredinom devedesetih našao kod legendarnog Zlatka kojeg sam već spomenuo u jednoj metalskoj reminiscenciji, a drugi sam jednostavno morao kupiti kada sam ga godinu danas kasnije slučajno ugledao u ladici legendarnog Ricordija u Trstu. "Painting on Glass" mi je i dandanas jedno od najdražih izdanja u kolekciji).

Jessica i Lorriene na novom albumu "Come the Thaw" kao da pjevaju o nekom imaginarnom primordijalnom svijetu u paralelnoj dimenziji u kojemu je melankolija prevladavajući osjećaji. Album traje pedesetak minuta, ali se sastoji od samo šest pjesama. Uvodna desetominutna "Ruined Ground" krči svoj put kroz sve prije navedene utjecaje, od neobičnog dooma The 3rd And The Mortal, preko 4AD legenda i post-rock plinganja pa sve do neofolka. Vokali dolaze iz daljine, kao duhovi iz prošlosti koji podsjećaju na sve što nije učinjeno, na potisnute želje i izbrisana sjećanja slatke mladosti. "When We Are Gold" je spori doom blues za panoramsku mizeriju, a "Withered" je pospana naricaljka koja u svom beznađu reflektira svjetlucave krakove gitara koji se tek pri kraju ponovo vraćaju sporom teškometalnom udaranju.

"Come the Thaw", kao što i sam naslov nagoviješta, se najlakše konzumira pri kraju zime, kada su dani još uvijek kratki, ali ste vi već štufi od sumornog sivila i spremni za meditaciju pred novo proljeće.

www.facebook.com/pages/Worm-Ouroboros