Prvi put sam za ove momke čuo prije par godina, zahvaljujući jednom od foruma na kojem se okupljaju mladi glazbenici koji su seksualnu apstinenciju odlučili ispuniti razgovorom o pojačalima i gitarama . Naravno, pojačala nisu kul ako nisu velika, a gitare nisu kul ako nisu spojene na fuzzove (za vas neupućene to vam je ono kad gitara krlja). Zahvaljujući mojoj apstinenciji i ljubavi prema pojačalima provodio sam sate i sate online i skompao se s momcima. Inače, meni je cijela ta stoner špreha bila onako malo gej, nisam nikad bio ljubitelj Kyuss-a, a QOTSA su mi bend sa super singlovima i dosadnim albumima. I tako sam se jedne večeri zaputio pogledat o čemu se tu zapravo radi.

Prva stvar koja mi je zapela za oko i za uho jest da, za razliku od mora svojih kolega, Cojones na stejđu izgledaju kao jebeni pravi bend. Ne kao gomila likova koji bi, eto, sad tu malo svirali i onda plaču što nitko ne konta njihovu ubercool muziku, nego bend koji ima sva obilježja potrebna za takvu vrstu glazbe - stav, zvuk, sunčane naočale, zgođušnog gitarista i pjevača te ono najvažnije - muda. Doduše, kada siđu s pozornice, momci pokažu da u biti nemaju tolika muda, nego su pristojni dečki iz kvarta koji vole sve što vole mladi. Primjetio sam i da na takve koncerte dolazi i popriličan broj žena. I to onih pravih, sa sisama i tetovažama, bez dredova, koje ne slušaju ST!llness i Antenat. Ljubav je rođena...

Zahvaljujući entuzijazmu mlade generacije koja je skontala sve prednosti interneta, osnovan je label Sonic Doom s pratećim koncertnim programom u Močvari i stvoreni su svi preduvjeti za razvoj male scene ljubitelja već ranije spomenutih glasnih pojačala i niskih gitarskih štimova (ne baš chang ffos niskih, al oni ionako pretjeruju s tim) .

Cojones su svoj prvijenac izdali za Sonic Doom, na kojem su već prije izbacili split sa bendom Umor (o njima neki drugi put). Deset pjesama, svaka s rifom koji ostaje u glavi, ritam sekcijom i pjevačem koji zna posao. Tu i tamo zna otići u psihodeliju, al taman dovoljno. Pojavi se i poneka akustična gitara i neki malo egzotičniji instrument (pjesma "Mescaline Sunrise", jer valjda ne mo'š svirat taj stoner da nemaš barem jednu posvetu pustinji i meskalinu). Pjevač Bojan čak i malo zavrišti, al' ne k'o Ana Franjić iz Analene, nego muškije, a ona je ipak kraljica i ideal kojem svi trebamo stremiti. Sad gledam okolo po internetu, točnije na sajtu stonerrock.com koji im isto daje dobre ocjene, vuku se paralele sa Kyuss-om i spominje se desert rock (zato valjda taj meskalin ), a ja mogu još samo spomenuti svog favorita - stvar "Prozac" s nenadjebivim rifom i prijelazom na basu i bubnjevima za mahat glavom k'o da je devedes't osma, a ja duge masne kose na koncertu Slayera \m/ . U biti, sad kad malo bolje pogledam/slušam, svaka pjesma ima bar jedan dio za kojeg kažeš BOGTEJEBOROKENROL!!!

Suma summarum (kako bi napisao moj drug Andrija), vrlo dobar album kojeg možete besplatno skinuti na cojones.bandcamp.com ili im uvaliti neki ojro ili ih pričekat da dođu svirat u vaš grad i kupit ga na štandu. Vjerojatno ćete u prvom redu vidjet i nekog malog odebljeg ćelavog kako se bendu dere ''STONER PIČKE'' , al to je moja mala privilegija.

myspace.com/cojonestonerbando
www.sonicdoomrecords.com