Recenzije

Chaos Echœs Transient Nuclear War Now! Productions 2015.

petak, 29. svibnja 2015

Gledati naprijed.

Francuska “avangardna” metalna scena dala je već toliko bendova i toliko albuma da je njihova “avangardnost” gotovo u potpunosti erodirala. Stvorivši sustav vrijednosti i obrazaca koji gotovo svi prate, pokopali su bilokakvu mogućnost stvarne eksperimentalnosti i kreativnosti. Ne pomaže ni to što se okolo stupova dobrih izdanja rodonačelnika (Blut Aus Nord, Deathspell Omega) nakotilo brdo osrednjih, neopravdano pretencioznih bendova (vidi: Antagoniste). Srećom pa se tu i tamo među njima pojavi neki dragulj poput četvorke Chaos Echœs.

Kao što opravdano navode u press-materijalima, na "Transientu" sviraju avangardni death metal. Bez navodnika. Težak je to album za slušanje koji se neće svidjeti svakome, a baš tako i treba biti kad su u pitanju inovativna izdanja koja se opiru konvencijama. Ma koliko to snobovski zvučalo. Unatoč tome što temeljni elementi bendova stila nisu revolucionarni, dakle igraju se uvrnutim i rastegnutim tremolo-rifovima, tihim atmosferičnim segmentima, zbornim pjevanjem, sporim tempom i disonantnošću, način na koji su oni spojeni u cjelinu čini "Transient" moćnim djelom. Ogrnuvši muziku u pametno sročene, filozofski prodorne metafizičke teme, stvorili su ritualističan, naoko nesložan pa čak i zli album nepokretne dinamike koji vrijedi detaljno proučavati na više razina.

Teško je u riječi pretočiti grandioznu atmosferu na albumu, posebno dok se svakim slušanjem iz blata probijaju osjećaji i misli koje su autori zakopali duboko u zvuku. Zbog intenziteta, konceptualne prirode muzike i neprimjetnih prijelaza među pjesmama poželjno je "Transient" slušati u komadu. Posebno vrijedi obratiti pozornost na niz detalja, naoko nepovezanih i nebitnih sitnica, koji, kada ih sagledamo u kontinuitetu, nose sve pjesme. Tako će uvodna “Senses of the Nonexistent” krenuti s ambijentalnim, skrivenim zvukovima zvona i laganog prebiranja po žicama gitare, a nastaviti teškim napjevima i vrludajućim droneovima. Dihotomijom suptilnosti i grubosti izraženom kroz nekoliko slojeva zujećih gitara, bolno sporih promjena tempa te organički izmrcvarenog zvuka basa, Chaos Echœs uranjaju slušatelja u more užasa, praznine i uznemirenosti.

Iako je nazivno ovo “death metal”, prvi znakovi growlanja javljaju se tek nakon 25 minuta, na trećoj pjesmi "Advent of My Genesis" koja završava soničnom olujom psihodeličnog death metala i kotrljajućih ritmova. Kraj te pjesme kao i tremolom i blast-beatovima pretrpane pjesme poput "Kyôrakushugi" i "Soul Ruiner" pokazuju da Chaos Echœs znaju biti vrlo dinamičnima kada je to potrebno. S druge strane, sav je taj kaos koji kuha pod površinom okružen i prekidan suzdržanijim pjesmama koje se nazivaju "Interzones". Riječ je o okultnim i apstraktnim liturgijama koje se oslanjaju na jezive recitacije, rogoboreće orgulje, za death metal neobični instrumentarij (četkicama po snareu!) te do neprepoznatljivosti distorzirani prljavi zvuk gudačkih instrumenata.

Unatoč svemu tome, Chaos Echœs ne oskvrnjuju niti ne kanibaliziraju death metal, već mu se prirodno prepuštaju šireći mu granice. Ipak, iako je ovdje sasvim sigurno riječ o nekoj dekonstruiranoj verziji death metala, teško je opovrgnuti povezanost ove glazbe s drugim žanrovima ili čak vrstama umjetnosti. Općenita ćud i osobnost materijala kao i strukture pjesama podsjećaju na punk-jazz projekta Moonchild Johna Zorna ("The Last Judgment") ili na power elektroniku i noise Theologiana ("Pains of the Saints"). Slično tome, teme, estetika i stanje uma u koje nas prenosi "Transient" čine ga savršenom pratnjom za neki suludi film poput "Brand Upon the Brain!" Guya Maddina ili za naturalizam i prljavštinu "Germinala" Émilea Zole. A možda film za ovu muziku još nije snimljen. Konačni osjećaj zaokruženosti i jasan pokazatelj u djelo uloženoga truda daju grafički dizajn izdanja, pogotovo genijalno mračni prateći crteži basista Stefana Thanneura, dinamična i bogata produkcija te bezgrešna razina muziciranja.

Unatoč tome što nisu u potpunosti avangardni niti kroče sasvim neistraženim prostorom pa u njihovu zvuku ostaje mnogo toga za istražiti i sublimirati, Chaos Echœs već se ovom pločom izdižu na vrh ponude avangardno-metalne scene općenito. To sve govori.

Tekst izvorno objavljen na engleskom jeziku na angrymetalguy.com