Chain And The Gang Music's Not For Everyone K Records 2011.
"In a world where time is an absolute obsession, where time and money are interchangeable commodities, the listener is so harried, too guilty to meditate or ruminate, that what he or she desires from the music is for it to stave off the mortality which the advertising industry has pronounced is present in every single second. Music can provide a blanket of cover from the responsibilities of the minute and hour, usually so wrought with fear of death and sexual anxiety. Music has become a sanctuary essentially, a church where one finds respite from time. Music's function is one of expanding time for the listener against the contraction at the hands of the industrial sector with all of its "time-saving" inventions and products. Where humanity has lost its ability to reflect and meditate due to the loss of time (in the form of modern convenience), music replenishes."
- I. F. Svenonius, The Psychic Soviet
Zanimljivo je da u dobu u kojem su nostalgija, izblijedjele fotografije ili retroizmi postali svjetionici za izbjegavanje audio havarije upravo Chain and the Gang mogaobiti jedan od najzanimljivijih i najuzbudljivijih izvođača. Zanimljivo jer su upravo oni paradigmatski primjer retro stilizacije. Kasne 60-te luče se iz ovog benda. Gusti, kotrljajući zvuk će vas prekriti kao smola komarca u kasnom jurskom periodu. Samo što je smola u ovom slučaju više poput javorovog sirupa. Slatka. Iako su sastojci koji čine smjesu uglavnom gorki. Institucije. Lažni proroci i samo prozvani autoriteti. Otuđenje i profit pun truleži. I na kraju, vezivo i rješenje, ljubav. Ove teme Ian Svenonius provlači kroz sav svoj rad bilo glazbeni (Nation Of Ulysses, The Make-Up, Weird War, Scene Creamers) bilo literarni i esejistički (The Psychic Soviet).
Zvukovni historicizam Chain and the Gang-a je prihvatljiv iz više razloga. Prvi je preuzimanje u hip hop maniri. Postavljanje temelja i gradnja novim materijalom. Njihova glazbena konstrukcija nije sačinjena od izmišljene nostalgije koju trenutno horde bendova raspršuju po pučanstvu zapadnog svijeta. Većina aktera tih bendova nema više od 25 godina starosti. Kakva nostalgija ovdje može biti posrijedi? Ovi ljudi nemaju dovoljno života da bi bili nostalgični za gotovo bilo čime. Kakvi su tu bjegovi u pitanju i što nam oni govore o mentalnom stanju mladosti svemogućeg zapada?Chain and the Gang ne samo da ne boluju od nostalgije već imaju i odgovor na gore postavljano pitanje. "Youth Is Wasted On The Young" je trijezno objašnjenje u rangu Dunning-Kruger efekta. Čini se potresno jednostavno, ali možda je ipak samo potresno. Otrježnjavajuća objašnjenja su ona koja smo svi barem jednom čuli samo što čuti i shvatiti i prihvatiti nikada nije istoznačno.
Drugi razlog prihvatljivosti je što povijesni pristup u ovom slučaju nije samom sebi svrha. Bend je bez sumnje učinio zvuk svojim, a ne sebe zvukom. Još ako pogledate nastupe uživo shvatiti ćete da se zaista radi o iznimnom bendu s apsolutno autentičnim pristupom. Dobar opis stvaralaštva ovog benda je pristup eternalizma. Sve je sada. "Detroit Music" je vješt u prezentiranja ove teze. Pjesma uzima sve aktualne probleme i stavlja ih uz bok društvenim problemima koje su pogodile Detroit u 60-tima. To je naravno isto vrijeme koje nam je dalo Stoogese i MC5. Protopunk i audio-obrana od društvenih i ekonomskih nedaća nude i Chain and the Gang.
Chain and the Gang je paleta zvukova koja pokriva garažu, psihodeliju i pop. Sve pod kišobranom esencije rock 'n' rolla. Ovakav ili sličan opis benda bi se mogao naći u velikom broju rock recenzija dnevnih novina. Tek kad čujete i vidite bendove poput Chain and the Gang shvatiti ćete koliko je tih recenzija i bendova smeće i laž.
Politizacija stvaralaštva Iana Svenoniusa je očigledna. U vezi s njom bitno je istaknuti da iako eksplicitna ona nikako nije nametljiva. Poslušajte "Its A Hard, Hard Job (Keeping Everybody High)". Politički šamar ne može biti izravniji i podrugljiviji. Istovremeno, imate i zabavu u dnevnoj sobi na kojoj prijatelji i uzvanici s lakoćom plešu oko gramofona. Na pola puta između sentiša i hammond groova pjesma potvrđuje kako je Svenonius još uvijek na zadatku uništenja Amerike kakve svi poznaju. Barem iz perspektive Bijele Kuće. Zadatak na kojem javno radi od 1991. i prvog albuma Nation Of Ulysses.
Chain and the Gang je u odnosu na The Make-Up manje egzorcistički nastrojen. Gospel Yeh-Yeh je nešto pitomiji, ali jednako predan istim ciljevima. Nadovezujući se na opis njihovog zvuka kao sirupa slušatelj je uronjen u isti u krstionici iz koje ne izlazi s osjećajem silovane slobode već s Air Jordanicama na nogama i s kristalima u očima. Vrijeme je postalo nešto sporije. Situacije nešto čišće premda u suštini i dalje ukaljane. Sada je vrijeme za meditaciju. Za korak natrag kako bi učinili dva naprijed. Za nadilaženje epohe i bivanjem pravičnim u tome. Chain and the Gang su to postigli, a na nama je da se priključimo pokretu koji je istovremeno i politika i ljubav, i ekonomija i umjetnost, i 60-te i današnjica. Pokretu koji nije mrtvi konj za šutiranje u sve češćim trenutcima dosade. Neki u nizu neodrživih utopističkih hipi pokreta. Ovaj bend zna da slobodna asocijacija nije za svakog. Da muzika nije za svakoga, ma koliko bi bilo lijepo da svi plešemo oko iste vatre. Pošto živimo u svijetu gdje je nasrtanje na štand s plavim pilulama uvriježeni način življenja "Music Is Not For Everyone" je hladan tuš i topli zagrljaj u jednom. Šesta kolona. Jer tko još vjeruje hipijima i pankerima? A pogotovo pasivno-agresivnim nostalgičarima.
www.myspace.com/chainandthegang
www.kpunk.com/html/artists/artistbio.php?interest=171
