Često se dogodi da pot lista na recenzira nove albume nekih renomiranijih izvođača ukoliko taj album nije donio nikakav bitan pomak ni prema gore ni prema dolje. Nekako se čini da je najveći razlog tome razmišljanje da se i nema nešto previše napisati o nečemu što je na neki način uobičajeno dobro. Ono, nema tu razočarenja, album će se uredno neko vrijeme vrtiti u kućama i walkmanima, ali nema ni onog uzbuđenja kojeg su donosila neka ranija izdanja tog izvođača.

Tako što se dogodilo i s "Centipede Hz", sada već devetim albumom baltimorških Animal Collective. Nakon što su s "Merriweather Post Pavillion" i široj javnosti potvrdili da nevjerojatnom lakoćom prave (anti)pop pjesme, od njih se valjda očekivalo da nastave tim putevima. Međutim, AC su se izgleda brzo zasitili te veće popularnosti pa se trebalo čekati tri godine na novi album. U međuvremenu na koncertima nisu izvodili hitoidne pjesme s "Merriweather...", a objavili su "ODDSAC", eksperimentalni audio-vizualni projekt koji je bio sve samo ne nastavak prethodnog albuma.

Kada se napokon "Centipede Hz" pojavio, on nije očekivan kao neki spasitelj glazbe što je svakako bila situacija koja im je odgovarala. U takvom poretku stvari potrebno je bilo samo pokazati da je bend i dalje u formi, a to je napravljeno već s predivnom "Today's Supernatural" koju je pratio još predivniji spot. Pjesma koja je najavila album opet nas je vratila u onaj psihodelični svijet u kojem obitavaju Avey Tare, Panda Bear, Deakin i Geologist. Sve je bilo na svom mjestu. Čudesno spajanje zarazne melodije s nevjerojatnim dijapazonom zvukova koje su AC u stanju proizvesti s lakoćom vraća osmjeh na lice kao kod susreta starih prijatelja.

Nakon takvog uvoda lagano je bilo poslušati cijeli album. Iako nisam mislio da će se to i njima dogoditi, ipak sam pomalo sumnjao da bi AC mogli otići u kurac nakon hype stvorenog prije tri godine oko njih. No, tome na "Centipede Hz" ni traga ni glasa.

Cijela priča je ovaj put malo intimnija. AC su na ovom albumu svojim anti-melodijama podarili čak i više eksperimentalne pozadine nego su to znali do sada radili, a beskompromisnost se nameće kao ključni pojam prilikom preslušavanja "Centipede Hz". Pedesetak minuta razlomljenih ritmova i melodija, čudnih zvukova, neočekivanih strukturnih promjena u pjesmama stvaraju psihodelične slike kojima se osobno rado prepuštam. "Today's Supernatural" se na prvu čini apsolutnim vrhuncem albuma, ali ona je tek jedna od najviših točaka ove priče. "Monkey Riches" i "Amanita" također zahtijevaju pritiskanje tipke 'repeat', a cijeli "Centipede Hz" još jednom potvrđuje kako ovaj kvartet i dalje zna raditi uzbudljivu glazbu koja teško ostavlja slušatelja ravnodušnim.

www.myanimalhome.net