Čemu još jedna recenzija za još jedan My Morning Jacket live EP? Čemu još jedan live EP uopće? Ovaj ni nema novih pjesama i teško je nabavljiv u originalnom izdanju, a i danas se lako dočepati snimke svakog koncerta nekog benda tako da ovakvo izdanje može biti zanimljivo samo fanovima koji u kolekciji žele samo još jedan komad plastike koji će prevrtat po rukama i detaljno skenirat očima (Malo nas je, ali volimo trošit!). Ali kakvogod izdanje bilo za neke nikada neće biti uzaludno. Pogotovo ako je limitirano, neuobičajenog formata ili služi ako suvenir s koncerta na kojemu niste bili.   S druge strane My Morning Jacket do sada nisu izdali loš live EP. "Acoustic Citsuoca" i "Live From Las Vegas at the Palms", koji je početkom godine upao među prve recenzije Pot-Liste, nisu samo dio live arhive za običnog obožavatelja nego izdanja koja prenose posebnu atmosferu i dokumentiraju evoluciju benda (preporučam i poseban dodatak "Okonokos" live albumu pod nazivom "Acoustic Chorale " na kojem intenzitet izvedba "I Think I'm Going to Hell" i "Strangulation!" nadmašuje većinu materijala s regularnog live izdanja).   S "Celebracion De La Ciudad Natal" imati ćemo u arhivi bend s dvije recenzije, ali to dakako nije opravdani razlog za recenziranje ovog nevažnog izdanja. Jedini pravi razlog je što sam ja fan. Jedan od onih koji se iskreno boji pisati o dragom bendu, ali samo vreba kada će za to dobiti priliku. Onaj koji će ga vjerojatno voljeti u dobru i u zlu, ali i onaj koji je prkosno isticao svoju top listu 20 albuma 2008. na kojoj se nije našao "Evil Urges". Ljigavi beskičmenjak koji se javno ljutio na album, ali ga istovremeno nije skidao s dnevnog repertoara. Ipak, bez obzira na predoziranje, magija i spontanost su izostale pa sam iz njega vadio pjesmu po pjesmu. Većinu tih pjesama mogu usporediti s najljepšim trenucima diskografije benda, ali do danas nisam potpuno probavio taj čušpajz ideja.   Inatljivo derište kakvo jesam nisam ni razmatrao opciju da recenziram nedavni EP "Live From Las Vegas at the Palms". Bolje što je onda to napravio Mario, jer musavi obožavatelji su još ljigaviji kada pokušavaju biti u pravu ili objektivni. Onda sam se još uvijek nervozno opirao ozbiljnom suočavanju s novim verzijama omiljenih starih pjesama. Sada mi je jasno da da Jim James i ekipa nadmašili sami sebe i od starih lo-fi dragulja napraviti raskošne kompozicije koje mogu zasjeniti čak i obožavateljsko uzbuđenje povodom nove pjesme na EP-ju. "Celebracion De La Ciudad Natal" ću zato prošvercati uglavnom za svoj gušt jer ga u zadnje vrijeme rado kombiniram s ovim prvim EP-jem. Usput ću se pismeno zahvaliti i onom Mariju od malo prije što je jedne jesenske večeri 2003. ubrzao moje upoznavanje s MMJ.   Spremni za ljigu? Bižite ako niste još!   Mario, onda cimer, istovremeno empatični osobni psihijatar i šibenska sirovina, upao je u sobu s albumom "At Dawn" i porukom da samo poslušam 12. stvar s albuma ("Phone Went West"). Ja sam zastao već na drugoj - "Lowdown", izletio iz kreveta i krenuo hiperventilirati pred njime koji je koncentrirano igrao Menadžera na kompu. Znao je da sam sklon fanatičnom obožavanju bendova, ali onda vjerojatno nije ni slutio da ću u sljedećih par dana postati jedan od onih opsesivnih i dosadnih fanova - zaljubljen u bend kao u ženu. Taman kada sam mislio da sam prerastao te obožavateljske bolesti, obolio sam na najperverzniji i najdivniji način do onda. Eto, sjetio sam se te večeri jer je na ovom EP-ju zabilježena možda najljepša live verzija pjesme "Phone Went West". Al o tome nešto kasnije. Hvala kume.   Napokon, "Celebracion De La Ciudad Natal" je nebitno izdanje, ali kao što i sam naslov kaže EP je posvećen njihovom rodnom gradu Louisvilleu. Ta pedesetominutna kompilacija snimaka s koncerata izWaterfront parka i music shopa ear-X-tacy otisnuta je u limitiranom dvostrukom 10 vinilnom izdanju, a za datum izlaska je izabran 18. travanj, odnosno Record Store Day. Može se kupiti samo u dućanima koji su taj dan aktivno obilježavali, ali možete ga vjerojatno pronaći i po online shopovima tih manjih nezavisnih dućana (samo pazite na poštarinu pri zadnjem ukupnom izračunu). EP je popraćen i kratkim live dokumentarcem na kojemu se mogu vidjeti i izvedbe pjesama koje nisu izabrane za vinilno izdanje. Prve dvije, progresivna hipijana "Evil Urges" i princeoidna "Highly Suspicious", uživo su uvjerljivije ukoliko nemate problema s isforsiranim Jimovim falsetom, a zajedno s "Gideon", "Where To Begin" i "Librarian" ne otkrivaju ništa posebno novo. Jim čak nije neki zabavan i dosjetljiv govornik u pauzama. Ali zato devetominutna "Phone Went West" i petnaestominutna"Dondante" vrijede svaku poštarinu i neželjenu carinu. Iako je ova prva idealna za zatvaranje koncerta, kilometarska "Dondante" u nastavku ostavlja vas zabezeknutima. Kao da Pearl Jam nakon "Yellow Ledbetter" zasviraju još "Indifference" ili se Neno Belan nakon "Posljednjeg plesa" odluči za još jednu "Bambinu". Ono, dodajte mi žilet. Bježi kući plačući. Ovoga puta u "Phone Went West" još više do izražaja dolazi reggae ritam koji na kraju mutira u Crazy Horse proslavu gitara. "Dondante" vas drži u petnaestominutnom transu kroz lagani uvod, katarzične izmjene solaža te finalni solo na saksofonu pokazujući tako svu svoju live nadmoć i veličanstvenost, baš kao "One Big Holiday", "I Think I'm Going to Hell", "Steam Engine", "Strangulation!" ili "Easy Morning Rebel".   Predlažem da na "Live From Las Vegas at the Palms" zakačite još ove dvije stvari. Sat vremena genijalne svirke! Ili još bolje. Ima još jedan koncert koji ću uvijek drage volje preporučit. Prikačite prije svega snimku nastupa Jim Jamesa i M Warda s prošlogodišnjeg akustičnog nastupa prije službenog izdavanja "Evil Urges" albuma. Kratku snimku možete vidjeti ovdje, a cijeli koncert može se skinuti s neta (Jim James & M Ward (03/15/2008 @ St. David's Church).   Eto, nadam se da nije baš bilo toliko uzaludno. Još najbolje da sam vam sam smiksao sve ove prijedloge i pustio link na live kompilaciju. I da… što je s onom idejom da Jim, Ward i Conor objave zajednički album? Čini mi se da bi Conoru bilo bolje isforsirati takav album nego nadolazeći "Outer South" s pratećim Mystic Valley bendom. Al dobro, taj album bi mogao dobit još koju šansu…   www.mymorningjacket.com