Polagana upoznavanja, koja se sastoje od podugačkog ili predugačkog uvoda, umaraju mnoge mlade duše. Nemaju one volje, vremena ni živaca za postupnu, smislenu priču; njima je neobvezno čavrljanje kudikamo draže. Njima polagana upoznavanja najčešće nemaju u sebi pretjeranu draž jer su društvene manire i okolnosti užurbane, onda si in, od njih se traži da već u prvih nekoliko rečenica spomenu sugovorniku sve herpese, zajebe i podljeve koje su dosad imali te ukratko opišu obiteljsko stablo, vjerska uvjerenja i stambeno pitanje. Život se može promatrati kao time-lapse fotografija, čak i u malim sredinama svi nekamo žure i jure, njima je slušanje Vltave Bedřicha Smetane jedan oblik smrti jer je preduuuuuuugačka, brate. A i to je klasika, to slušaju oni koji se iz nekog razloga zalažu za EUtanaziju i/ili imaju Metuzalemove godine. Klasična glazba nikad nije bila popularna glazba, njezini slušatelji uvijek su bili u manjini, što zbog minutaže (koja iziskuje koncentraciju), što zbog melosa - klasična glazba ne potiče slušatelja na đuskanje, ne podsjeća ga na neuzvraćenu ljubav i ne zahtijeva od njega određeni način oblačenja.

Moderni(ji) žanrovi, čiji se komadi također sastoje od dvadeset i kusur minuta, izazivaju sličnu reakciju kod slušatelja - svi su oni odbojni, slušaju se u rijetkim situacijama jer rijetko tko može izdvojiti pola sata za jednu pjesmu, a još su rjeđi oni koji imaju dovoljnu količinu koncentracije za preslušavanje cijelog albuma. Stoneri su poznati po postupnom razrađivanju teme; njihova glazbena priča sastoji se od polaganog uvoda što podsjeća na isplaniranu šetnju tržnicom, fino (džezoliko) prebiranje po žicama nije rijetkost, nakon čega slijedi javljanje izraženog basa, zatim bubnja i eto ti eksplozije zvuka u uhu - u međuvremenu se može napraviti jednostavan, topao obrok za dvije do tri osobe. Drug Španić zarazio me stonerima prije dvije godine, otkrio mi čaroban svijet u kojem, između ostalih, kraljuju Colour Haze, My Sleeping Karma, The Machine, Rotor, Luna Negra, Samsara Blues Experiment, Spaceship Landing, Kyuss, Dozer, Verma, Causa Sui... Na svakom druženju drug Španić mi preporuči neko novo ime, oduševljeno ukratko opiše zvuk benda, obavezno javlja svaku promjenu u diskografiji. The Machine je tek jedan od mnogih stonera koji su vrijedni spomena, slušatelja okamenjuje njihova sirova melodioznost što na posljednjem albumu pomalo vuče na grunge devedesetih ("Grain"). Njihov četvrti album "Calmer Than You Are" sastoji se od svega sedam pjesama. Uvodna "Moonward" ima sve navedene osobine stonera - spori uvod, prigušeni vokal i očekivani nagli obrat, a ostatak albuma većinom počinje naglije, bez spomenutog uvoda. "Sphere (... or Kneiter)", "Repose" i "DOG" kao da su izašle iz radionice QOTSA, dok "5 & 4" pomalo vuče na Tool, što će reći da se u novom albumu može čuti više utjecaja. Sve u svemu, novi album dostojan je nasljednik prethodnog "Solar Corona" iz 2009. koji je u znatno većoj mjeri bio psihodelične prirode. The Machine mijenjaju svoj zvuk što je svakako pohvalno, jer svaka promjena zvuka slušatelj izravno govori da taj sastav širi horizonte, istražuje i traži nešto novo te da se ne ograničava ustaljenim kalupima. The Machine nije i nikad neće biti popularan bend (domaći lokalni tamburaši iz Garešnice skupili bi više ljudi na koncertu) jer ne izvode popularnu, već zahtjevnu glazbu koja iziskuje vrijeme i koncetraciju. Poloviti sve te silne prijelaze nije teško, ali je većinom ljudima nezanimljivo. Okretanje tri-četiri akorda i pjevušenje o morskoj vili većini prizemnih slušatelja glazbe kudikamo draže, lakše i prihvatljivije.

Što bend poručuje samim naslovom albuma, tko je mirniji u cijeloj ovoj priči - The Machine ili potencijalni slušatelj, The Dude ili Walter Sobchak u filmu The Big Lebowski? Naravno, stoneri (ne) smiruju slušatelja svojim zvukom, njihov zvuk (nije i) jest terapeutske prirode. Brža (agresivnija?) glazba pomaže pri izbacivanju energije, usmjerava višak snage u drugom smjeru, budi uspavanu ljepoticu ili zvijer, u nekim slučajevima tjera na kakvo-takvo tjelesno kretanje pa se čovjek nakon prigodnog divljanja osjeća mirnije, da ne kažem lakše. Netko bi rekao kako su stoneri uglazbljeni laksativ ili diuretik i pritom možda ne bi previše pogriješio.

www.themachineweb.com