Što ja najbolje što možete napraviti nakon par neuspjelih ljubavnih veza? Pa jedan od odgovora iz snova bi mogao biti – Snimiti album! E, ali da sve ne bi ostalo na razini kuće radinosti potrebno je napraviti još jedan drastičan potez. Recimo, dajte otkaz u korporaciji u kojoj trenutno radite i uložite cijelu ušteđevinu u rentu studija u kojem ćete ostvariti svoj san. Dobro ajde, neki honoraran posao mora biti u điru. Barem part-time konobarenje. OK, OK… nemojte to pokušavati u Hrvatskoj.

Da sam odmah znao da se Shelby Earl bavi takvim kaskadarstvom ne bih se previše mislio, ali zato je to bio dodatni razlog da se nakon slučajnog preslušavanja divne minijature "Burn the Boats Pt. One" odmah bacim na cijeli album. No, dobrog PR-a nikada dosta. Daljnjim istraživanjem ubrzo sam otkrio da se oko anonimne kantautorice okupila cijela banda poznatih glazbenika volontera. Plus, eto nas ponovo u Seattleu.

Iako je Shelby glazbenim i životnim stilom skoro pa dijametralna suprotnost sugrađanki Jenn Ghetto (koja se lani s albumom "I'm Not As Good At It As You" popela na visoko drugo mjesto naše godišnje liste), među ekipom koja je radila na njezinom prvijencu se ponovo našao netko tko barem malo ima veze sa sveprisutnom Carissa's Wierd ekipom pa tako ispada da je materijal u studiju snimio Ben Kersten koji se već iskušao s albumima Grand Archivesa. No, tu prestaju konekcije s post-Carissa's ekipom i na scenu stupa još jedna, skoro pa, zaboravljena legenda. Naime, presudnu producentsku ulogu imao je John Roderick iz Long Wintersa koji su usput rečeno pretjerali s predugom pauzom od preko pet godina bez novog dugometražnog izdanja. On je posudio i glas za prateće vokale te otpjevao duet sa Shelby na pjesmi "At the Start", a osim njega su kroz studio u ulozi glazbenika prošli i članovi iz bendova Telekinesis, The Maldives i The Head and the Heart te čak jedan bivši član Fleet Foxesa.

Iako se iz nepoznatih razloga redaju usporedbe s Neko Case, njezinu bismo glazbu prije mogli smjestiti negdje u devedesete. Dakako ne grunge, nego one devedesete kakve pamtimo iz ondašnjih adolescentskih serija u kojima pjesme zvuče kao da ih je pisao Adam Duritz iz Counting Crowsa. Shelby je vječiti sanjar s dostatnom arhivom ljubavnih veza, mudra u svojim gorkasto-slatkastim raspletima i novim počecima, daleko od pogubnih drama i sve bliža pravoj ljubavi. Najbolje zvuči kada se u najmirnijim pjesmama izdiže iz pepela propalih veza ("Made Of Sand" i "Distant Rooms"), ali ne kaska niti u country pop izletima ("22 (You've Got Me Undone)" i "Legend Of Persephone").

Shelby je 2007. zajedno s kantautoricom Katie Freeze pod imenom The Hope već izdala jedan album, ali izgleda da se ova riskantna avantura započeta 2009. s davanjem otkaza u Amazonu i dvogodišnjim prikupljanjem sredstava i ekipe za prvijenac ipak pokazala presudnom za sigurniju buduću karijeru, što zbog okupljene ekipe, što zbog finalnog rezultata. "Burn The Boats" je radiofonična pjesmarica za one trenutke kada se u vezi osjećate kao paket koji je dostavljen na krivu adresu. Ajde dobro, može proći i uz malo simulacije istog osjećaja (da me Ova moja ne bi kiknula iz stana).  

shelbyearl.bandcamp.com