Surf Curse Buds Big Joy 2013.
Kada lo-fi indie surf rock bend za sebe kaže da se sastoji od dvojice likova koji vole pizzu, glazbu, filmove i jedan drugog a usto u nazivu benda imaju riječ surf, svakako zadobivaju moju pozornost i zajamčeno barem jedno preslušavanje.
Surf Curse čine srednjoškolski frendovi, Jacob Rubeck i Nicholas Rattigan a dolaze iz glavnog grada američke savezne države Nevade, Renoa. Kažu da su bendu ime dali zbog prezira prema rodnoj pustinji i želje da ima smisla i da bude na neki način kompatibilno sa glazbenim senzibilitetom koji gaje.
U jednom (jedinom) interviewu koji sam uspio vele da im je u počecima jedina ambicija glazbenog projekta bila zasvirati u (mislim da mogu slobodno reći) kultnom Los Angeleskom hipsterskom klubu The Smell. Nekada u veljači na bandcamp su stavili demo album nazvan prikladno - "Demos" snimljen, naravno u podrumu Nickove kuće, sa poprilično loše rukom nacrtanim coverom kako pravom surf lo-fi bendu i dolikuje. Demo im je uspio osigurati svirku u Smellu (dvije, čak, a nakon toga i otvaranje za Mac Demarca i The Babies) a odličan live nastup donio im je i album za kalifornijski label Big Joy.
Album "Buds" je osim u digitalnom obliku izašao i na kaseti - odlična vijest za radio mog golfa dvice - i može se prilično jeftino naručiti online. Sastoji se od 10 kratkih pjesama sa jednostavnim tekstovima (jednostavno srećom može biti i kompleksno i duboko i u njihovom slučaju često i jeste) i aranžmana (gitara, bubanj, vokal)
I demo i album imaju po 10 pjesama s tim da su 4 stvari sa dema - "Ponyboy", "Heathers", "Freaks" i "Chloe Kelly" (4 ako hoćete hita iako niti jedan na youtubeu nema preko 5000 preslušavanja) na albumu završile u mrvicu ispeglanijoj produkciji (nije mana, samo primjećujem) a 6 stvari je novo, uključujući "The Smell Saved My Life", dvominutnu biografiju benda koja se sastoji od jedne rečenice koja glasi: 'I see the smell now I'm ready for hell, If this is the end, then I guess it's the end, Because my California dream it came true'. Šteta što na albumu nije završila i obrada odlične "Beacons" od Heavy Hawaii kao ni zajebantska himnična "Lesbian Knives".
"Beach Babe" sa dema je na albumu zamijenjena superiornijom "Goth Babe" što je izgleda posljedica navikavanja na LA scenu gdje su očekivali ljepotice sa plaže na koncertima a dobili surf gotičarke kao dominantnu publiku.
Raspon tema koje obrađuju kroz svoju kratku karijeru je prilično očekivan od ovakvog benda, slično smo čuli već kod npr. Wavves, sunce, more, razočaranje djevojkama, prijateljima, ljubavnim vezama, potreba za bijegom i mijenjanjem sredine, uživanje u drogama i alkoholu, ples na groblju, pa ponovno zaljubljivanje nakon prethodnog razočaranja, egzistencijalna promišljanja, gotičarke, lezbe i spoilanje Twin Peaksa (ne znam koliko godina treba proći od emitiranja serije da spolier prestane biti spoiler) u zadnjoj stvari na albumu "Fire Walk With Me".
Rezimirat ću na brzinu, skinuo sam demo, kupio album, pregledao live snimke iz Smella na youtubeu i svakako bih otišao na njihov koncert kada bi došli negdje blizu. Recimo na Terraneo bi se uklopili puno bolje od nekih najavljenih bendova. Možda sam i ja malo navijački nastrojen budući da ih slušam u Neumu, Kaliforniji Hercegovine pa mi se dobro slažu sa "Adriaticom" od Threesomea, Drumsima i novim Surfer Bloodom na ljetnoj plejlisti. Ako ste imalo zainteresirani, prije kupnje ih možete besplatno preslušati na bandcampu i lastfmu tako da ništa ne možete izgubiti. Kupnjom albuma pomažete momcima ostvariti kalifornijski san a mislim da ćete se složiti sa mnom, to nije mala stvar.