Brzinska recenzija za fanove Debelih, a onda prelazim na proširenu verziju. Ako ste onaj dio fanova koji su preferirali prva dva albuma, imate se čemu veseliti. Iako nisu u potpunosti zanemarili muzičku progresiju zadnjeg albuma, "Bruto Slavo/VBK" velikom se većinom oslanja na ranija izdanja. Ako pak preferirate zadnje izdanje i dalje se nećete razočarati jer je to i dalje Debeli Precjednik. Nit' su izmislili toplu vodu, nit' su snimili loš album.

Dakle, ako ste kojim slučajem pratili domaće bendove zadnjih 15-ak godina, a na njih niste naišli, vjerojatno vas takva muzika jednostavno ne privlači. Bend uživa status kultnog uz geografske susjede Gužvu u 16-ercu, riječke Pase i ostale lokalne junake (nema smisla dalje nabrajati jer će čru punxi ionako reći da sam nekoga zaboravio), a bez obzira na dugi staž još uvijek izgledaju mladoliko pa na koncertima mogu računati na uzdahe malobrojne ženske demografije.

Uz iznimku prošlogodišnjeg izdanja Pasa, "Reci mi da li te boli" (po skromnom i neučenom mišljenju autora ovog teksta najboljem punk izdanju u Hrvata uopće), Debeli Predcjednik se uvijek odvajao od ostalih bendova svojim zvukom koji bi se bez velikih prilagodbi mogao naći na listi neke američke hardcore diskografske kuće (labelu po naški).

Album sadrži 15 stvari, 12 stvari na engleskom jeziku skupljene pod nazivom "Bruto Slavo" te ostalih 3 na najdražem nam jeziku koje nose naziv "VBK" po kvartu iz kojeg su Debeli potekli. Dok engleski dio sadržava zvuk koji se ne odmiče previše od zvuka na koji su fanovi navikli, "VBK" predstavlja jedan od najboljih izdanja benda.

Muzički gledano, "Bruto Slavo" veoma podsjeća na rani Rise Against pogotovo na album "Revolutions Per Minute". Svaki stih je otpjevan iz petnih žila, bubnjar djeluje kao da mu njegov instrument predstavlja najgoreg neprijatelja i baš je danas odlučio utući malo pravde dok gitare i bas odrađuju točno ono što se od njih očekuje. Brzo i precizno, ništa više niti manje.

Što se tekstova tiče u većini slučajeva će vam ipak trebati knjižica za pratiti pogotovo ako vam engleski nije tečan ili drag dok se same teme jasno mogu podijeliti na dva dijela. Ne znam je li pisanje par ljubavnih stvar cinični pokušaj napada na mainstream ili iskrena patnja, ali neka žena je pjevača gadno sjebala. Od uvodne "Enemies", kratke poluminutne uvertire uz pratnju par power cordsa do završne "Kinda Like Pegboy, But Not That Good" s kojom su pokazali da imaju smisla za ime pjesme u rangu jednih Dillinger Four, pjevač vrti ljubavnu priču koje se ni Adele ne bih posramila, punu samokritičnosti, mržnje i bijesa.

S druge strane ostale su pjesme veoma socijalno osviještene što je i razumljivo za bend koji je odrastao u Osijeku za vrijeme rata. "Young And Angry Men", te pogotovo "Heroes Of Today" bave se ratom, braniteljima, ratnim profiterstvom i ostalim sličnim mučnim temama. Za razliku od svojih idola s druge strane bare, Debeli svoje tekstove pjevaju sa pokrićem, jer ovdje to nije bijes klinaca iz srednje klase i predgrađa, već ljudi koji su rat doslovno imali u susjedstvu. Osim rata i cura, tu je i standardna pjesma o tome kako je muzika veća od života (prikladno nazvana "Music Saves"), ali čak i kada sviraju klišej, Debeli to rade sa stavom ili popularnije rečeno mudima.

Ne znam je li posveta Refusedu na samom kraju "Nothing Gold" slučajna ili namjerna, ali je veoma simpatična. Sve što ću reći je da zainteresirani poslušaju "New Noise" do kraja i usporede završetak. No, iako album djeluje veoma kompaktno i kvalitetno, ima svoje mane.

Čisto jedan tehnički detalj koji stvarno ne bi trebao nikoga smetati, ali album sam skinuo sa službene stranice benda pa pretpostavljam da su i tekstovi koji dođu uz pjesmu službeni. Oni sadrže pravopisne greške i bend s toliko iskustva i profesionalnosti si to ne bi trebao priuštiti. Također, "Nothing Gold" osim simpatičnog kraja, sadrži i vokalno rastezanje kojeg se ne bi posramio ni Brokencyde, što u načelu nije problem ako je na pravom mjestu i u pravoj dozi, ali ovdje kao da je netko rekao da mu fali malo vrištanja. Isto tako, Debeli sviraju dobro i uvježbano, ali nitko ovdje ne svira nešto novo. Sve što se čuje na albumu je već negdje netko odsvirao u nekom obliku.

"VBK" s druge strane predstavlja Debele u trenutku kada su si dali kreativnog oduška. Kao da je "Bruto Slavo" opravdanje svojeg statusa, dok "VBK" predstavlja budući potencijal. Pretpostavljam da je većini prvi kontakt s novim albumom bio "Moja su koljena umorna od moljenja", stvar koja je daleko najmekša na albumu. Izbor takve pjesme kao uvodnog singlea je naravno izazvao lavinu kritika od razno raznih elitista. Htjeli to priznati ili ne, stvar možda nema silinu, ali je beskrajno melodična i himnična. "Zaboravi" donosi malo brži tempo i nove ljubavne žalopojke, ali se stvar izgubi između ostale dvije pjesme.

"Puška ne ubija ljude" predstavlja vrhunac albuma i ako ijedna stvar ima potencijala uznemiriti "Farmersko srce" kao klimaks svakog nastupa onda je to ova. Od uvodne bas linije koja lagano započinje pjesmu do vrtoglave brzine praćene vokalom koji kida glasnice.

Album itekako ima svojih jakih trenutaka, kao i mana i promašaja. Ovo je dobar primjer uzrečice da nešto nije samo suma svih svojih sastojaka. Rastavljen na proste faktore ovo je generički američki hardcore izveden na balkanski način, ali kao cjelina predstavlja kompaktnu cjelinu benda koji se nakon 6 godina diskografske pauze ima potrebu ponovno dokazati u čemu su u konačnici i uspjeli.

www.moonleerecords.com
www.moonleerecords.bandcamp.com/album/bruto-slavo-vbk