Ova recenzija trebala je početi rečenicom kako je, izgleda, Danger Mouse u posljednje vrijeme odlučio snimiti indie-rock album, ali nakon tko zna kojeg po redu slušanja ovog albuma, Broken Bells je teško povezati s indie-rockom, osim činjenica kako je preostali član ovog dvojca James Mercer, pjevač grupe The Shins.

U toj mojoj, sada već potpuno odbačenoj tezi kako je Danger Mouse želio ostaviti traga u indie-rocku početni stav bio je prošlogodišnji neobjavljeni album "Dark Night Of The Soul" kojeg se ovih dana ponovo prisjećamo iz tužnih razloga jer je Mark Linkous iz The Sparklehorse, s kojima je Danger Mouse radio na tom projektu, ovaj svijet odlučio zamjeniti onim drugim. No, usporedba Broken Bells s "Dark Night Of The Soul" također ne bi bila pretjerano uspješna jer se tada radilo o projektu kojeg su vodili Danger Mouse, The Sparklehorse i David Lynch (čijih je 100-ak fotografija pratilo glazbu ili je glazba pratila njih, kako god hoćete), a u kojem je sudjelovalo na desetke glazbenika. Broken Bells Mercer i Danger Mouse (koji se ovdje potpisuje svojim pravim imenom kao Brian Burton) nazivaju pravim bendom, a ne samo projektom, a koliko će taj bend zaživjeti u stvarnosti, ostaje nam tek vidjeti i nadati se kako će to biti tako.

Ova recenzija u biti je morala početi rečenicom kako se još jednom potvrdilo kako se sve što Danger Mouse dotakne pretvori u zlato. Jer nakon svega onoga dobroga što je do sada on napravio u životu od njega se uvijek očekuje najviše, a on se trudi sva očekivanja i ispuniti. Tako je ispunio i sva očekivanja koja smo imali kada se uopće najavljivao ovaj projekt, oprostite bend. U stvari, teško je bilo reći što se moglo očekivati kada se najava o Broken Bells raširila glazbenim svijetom, ali u očekivanju cijelog albuma najavni single "The High Road" nam je pomogao u postavljanju stvari na svoje mjesto. Letargični Mercerov glas s početka pjesme praćen je akustičnom gitarom, beat je krajnje jednostavan, a Danger Mouse je odmah najavio kako će se u stvaranju atmosfere služiti prigušenim vokalnim dionicama koji glume glazbenu pozadinu. Himnični refren 'Cause they know and so do I; The High road is hard to find; A detour in your new life; Tell all of your friends goodbye' koji se pretvara u mantrično ponavljanje stiha 'It's too late to change your mind, you let laws be your guide' na pravi način nas uvodi i u teme o kojima Broken Bells pjevaju na albumu. Najjednostavnije bi bilo reći kako je glavna tema cijelog albuma ljudsko otuđenje od samog sebe i društva. Iako ne vjerujem kako su Broken Bells odlučili povesti revoluciju, svako malo nas na ovom albumu bombardiraju stihovima poput '...have we grown too tired longing to find?', a "Vaporize", osobno mi najdraža pjesma na ovom albumu, praktično vrišti tekstom koji pomalo podsjeća na Ride, Pale Saints i neke druge shoegazer bendove s početka devedesetih. 'It's not too late to feel a liitle more alive. Make an escape before we start to vaporize' može nekome zvučati malo naivno, ali kada se to otpjeva u ponajboljoj Belle & Sebastian maniri naslonjenoj na zvuk orgulja, truba i tako jednostavnog, a tako upečatljivog ritma, potpuno je jasno kako se radi o pravom hitu. Zapravo, hitčini, kako mi stoji u natuknicama pored ove pjesme.

Ova recenzija možda nije trebala početi rečenicom kako je "Broken Bells" sjajan i potpuno ujednačen album, ali to se trebalo negdje u njoj spomenuti. Praktično je nevjerojatno slušati kako se pjesme na ovom albumu nižu tako jednostavno, bez velikih pretenzija, a opet s jasnom namjerom pokazivanja sve genijalnosti rada Danger Mouse i James Mercera kojeg, moram priznati, nisam baš previše podnosio u njegovim The Shinsima, ali koji kao dio Broken Bellsa naprosto briljira. Tome je vjerojatno uvjetovana i činjenica kako je Danger Mouse često Mercerov vokal provlačio kroz razne efekte, a već sam spomenuo kako je dobar dio zvuka baziran na pozadinskim vokalnim dionicama. Njima je Danger Mouse 'lijepio' jednostavne i zarazne beatove, a u svakoj se pjesmi isticao neki drugi instrument. Negdje su to bile orgulje i trube ("Vaporize"), negdje violine ("Your Head Is On Fire"), negdje ostatak gudačkih instrumenata praćenih klavirom ("Sailing To Nowhere"), negdje akustična gitara ("The High Road"), a u "October" se čak čuje i pravi gitarski rif. Doduše, pomješan s electro ritmovima, ali ipak rif.

Ova recenzija na sreću nije počela rečenicom kako je Danger Mouse odlučio snimiti indie-rock album jer bi to bio totalni promašaj. Iako mi je tijekom njenog pisanja na pamet palo kako bi bilo dobro na kraju zaključiti kako se radi o nekom potpuno novom glazbenom pravcu kojeg su Broken Bells izmislili, odustao sam i od toga i to iz dva razloga. Prvi je taj što Broken Bells nisu otkrili nikakav novi glazbeni pravac ni izmišljali toplu vodu. Jednostavno su napravili nešto što su željeli napraviti kompilirajući razne utjecaje i nudivši ih u nekom novom pakiranju. Drugi, potpuno banalan razlog što ova recenzija nije tako završila je činjenica kako uz sav trud nisam uspio smisliti naziv za ono što Broken Bells sviraju. Iako u pravilu prezirem nekakava etiketiranja glazbe, ako netko ima neki originalan naziv za rad Danger Mousea i James Mercera neka ga ostavi u komentarima. Ukoliko dobro opiše ono što se može čuti na ovom albumu, obećajem da ću ga iskoristiti u, nadam se, nekom slijedećem radu Broken Bellsa.

brokenbells.com
myspace.com/brokenbells