Lejmo:

Nisam  siguran koliko se još koplja lome oko cajki. Niti tko ih lomi. Znam da Remi misli da je to zlo. Sjećam se da se na nekom vijeću 'urbane' glazbe navodilo kako su cajke uzele toliko maha da pošten urban svijet više ne može organizirati ni trap hop party bez prodaje bakinog Zeptera. Nikad mi nije bilo jasno kojim su to KGB metodama ti cajkaši ljudima isprali mozak da svjesno odlaze plesat' po stolovima umjesto da se gegaju s noge na nogu, cupkajući u ritmu najnovijeg dub step virtuoza? Kako je to ikad mogla biti ista publika? Kako je bilo kakva muzika kao takva mogla biti zlo? Dok kerovi laju, pijani kum vodi karavane do obližnjeg DVD-a gdje neki Brkovi, punk-cajkaši, pune dvoranu. U međuvremenu nisu potpisali nikakav izdavački ugovor. Nisu se dogovorili s PR agentom za objave u trendsetterskim  ili barem mainstream medijima. Snimljene materijale dijele besplatno na netu, CD-e prodaju iz gepeka, rade sami svoju promidžbu i voljni su i traženi svirati u gotovo svakom kutku bivše nam SFRJ. Da ne napominjem da mogu rasprodati OTV Dom i ostaviti ljude ispred ulaza. Nemali pothvat za skupinu glazbenih marginalaca koji dilaju nešto što se voli zvati punk folk (čitaj: kafana-rock).

Prošlo je 10 godina, snimljena su četiri albuma i izdana kolekcija obrada "Brkati Gosti"- hommage Brkovima regionalnih kolega muzičara koji nisu Remi. Četvrti album "Pizda Materina" izašao je prošlu subotu, na Dan žena 2014. "Pizda Materina", osim što ima jedan od najboljih naslova za album južnoslavenske produkcije, može se činiti kao samo još jedan u nizu Brkova albuma na kojima su za sve krive žene, a lijek se nalazi na dnu boce. Nešto kao Peter Jacksonov Hobbit. Četiri epizode nečega za što bi jedna bila sasvim dovoljna. Neki će možda s pravom tako razmišljati, a drugi će ih s pravom neartikuliranim zvukovima i negracioznim gestikulacijama slati u pizdu materinu. Brkove ne smijete promatrati kao bandu patuljaka na putu za Pustogoru. Da se destinacija zove Pit Stop ili Kobra ili Kod Ljube, te da se tamo toči nešto ljuto i neodobreno ISO certifikatom EU-a priča bi bila uvjerljivija. Brkove treba smatrati svojevrsnim Prljavim Harryjem. Nisu missice simpatičnosti, dapače, ali kada treba nekog fino poslat u pizdu materinu, reć' Hrvatima da su glupi ili da je neka žena kurva, posao će biti obavljen besramno i besprijekorno. Sve ove stvari vrijedi ponoviti svakih par godina.

U neku ruku kuknjava o ženama čine Brkove emo folkom. Shamso je u tekstovima više povrijeđen nego Thom Yorke nedostatkom vegetarijanskog menija i roni više suza od Adele. S druge strane albumi Brkova su potvrda da muški, unisoni, back-vokali uvijek učine pjesmom boljom. Jebote, praizvedbe Beethovena bi se mogle održavati na stadionima da je Ludvek samo stavio neki polupijani, navijački 'WOOO-OO-OOOO-OOOO' u pozadinu.

"Pizda Materina", osim uobičajenih rezanja vena razbijenom bocom, ponovno nudi zapaljive socio-agit-prop klasike kao što je naslovna stvar koja je ujedno i najsjajniji trenutak na albumu punom dragulja. Album čak ima i napola-surf stvar "Slušaj sada dobro", a staro valna Azraesque numera "Uniforma" (obrada Jure Klavijature) će možda privući i pokojeg mladog Štulića u tor fanova Brkova.

Dok sin ponosnog vlasnika najvećeg kombajna u selu potajno, ispod perine, sluša Smithse, sin Emila Tedeschija potajno ispod svojeg JOOP! popluna na slušalice baca majmuna u trans na Brkove. To je realnost. Realnost nisu selebrti DJ-i i post rock koncerti. To su epizodne uloge zapadnjačkih glumaca u teatru koji je još uvijek gojazno balkanski. Teatra u kojem možda Brkovi ne vode glavnu riječ, ali nakon 10 godina suvereno vode svoje kolo. Njihove pjesme su odraz stvarnosti koja je realnija nego vaša realnost. Koliko je to dobro ili loše nije nužno za raspravu. I nije uopće važno. Kako mi je nedavno rečeno, važno je samo da su pjesme realne. I još da parafraziram svoje omiljene Beastie Boyse: 'I ako ti se ne sviđa, onda hej! Odi u pizdu materinu!'.

Ante:

Leov dio recenzije podsjetio me na anegdotu od prije godinu dvije kada smo bili na radionici ZAMP-a gdje su nas vrli umovi te organizacije podučavali o važnosti članstva u toj privatnoj Josipovićevoj kasici prasici. Uglavnom, potegla se rasprava o DIY projektima i kada sam ja pitao zašto bi nekakvi Brkovi uopće bili članovi vaše organizacije kad sve rade sami, a ovako bi još i vama trebali dati novac za izdavanje cd-ova. Na to se pola Hard Placea s podsmjehom okrenulo prema meni, a od jednog ostarjelog rockera moglo se čuti pitanje: 'A po čemu su Brkovi uspješan bend?'. Ja sam odgovorio protupitanjem: 'Kad su vaši bendovi prodali tisuću i po karata u Zagrebu?' Od sto junaka odgovora nije bilo.

Zašto to pišem osim da bi pokazao kako sam prije gubio vrijeme na gluposti? Jednostavno, Brkovi su trenutno najjači pank sastav na području bivše Juge.  Iako oni nikad neće priznati da su pank bend nego će nastaviti s onom pankfolkvelnes kovanicom, Brkovi označavaju samu bit doityourselfa, a to je – zajebi sustav, sviraj što hoćeš, radi koncerte, zaradi novac od svoje glazbe.

I to je to, za bend koji se neće zavrtjeti na gotovo nijednoj radijskoj postaji, postaju popularniji od Isusa i Tita među mlađim generacijama. Vole ih navijači Dinama, Hajduka, Rada. Vole ih ustaše, vole ih četnici, vole ih lijevomisleći  ljubitelji lika i djela druga Tita. Oni su istovremeno simbol Franjine svehrvatske pomirbe i njegova najveća noćna mora.

Još jedna stvar koju uporno zadnjih godina tvrdim, a može se vidjeti i na prošlim recenzijama objavljenim na pot listi – Brkovi  znaju znanje. Može ti njihova glazba ne bit najomiljenija, ali nitko im ne može osporiti činjenicu da znaju napraviti riffčugu na kojoj bi im Brega, Milić, Zele i Thompson pozavidjeli (jebi ga, možda je čobanski rock postao predmet sprdnje, al je jedna od rijetkih originalnih inačica rocka s ovih područja, a i bolji je od svega što je Goran Bare napravio u posljednjih 15 godina). Na ovom albumu su se vratili malo žešćem zvuku, za razliku od prošlog autorskog koji je bio malčice više okrenut na folk.

Još jedna stvar koju ističem posljednjih godina - Shamso je odličan tekstopisac. OK, svi volimo zajebancije na koncertima i političku nekorektnost čiji je car na ovim prostorima. Ali od prvog do zadnjeg albuma pregršt je stihova za koje, nakon prvotnog smijeha, skontaš da apsolutno stoje. Na "Pizdi materinoj" prevladava većinom ljubavna tematika, osim naslovne pjesme čiji refren bi trebao postati jedan od temeljnih zakona fizike, tamo pored Newtonove jebene jabuke. Jer tko se nije prepoznao u stihovima te pjesme? 

Uglavnom, Brkovi su izdali standardno dobar album, nekom fanu možda neće biti najdraži, drugom fanu hoće.  Bitno je da su Brkovi na ovim prostorima jednostavno kategorija za sebe, koju baš zbog toga treba posebno cijeniti.