Teško je, bolje reći nemoguće, pisati o glazbi grupe Staff Benda Bilili, a da se ne spomene njihov životni put. Naime, ovu kongoansku grupu osnovalo je pet glazbenika koji su preboljeli dječju paralizu. Četvorica njih su vezana uz invalidska kolica, jedan je bio bolje sreće pa hoda uz pomoć štaka, ali ih to nije spriječilo da stvaraju vedru i plesnu glazbu.

Svojom pojavom, ali i glazbom privukli su pažnju belgijske izdavačke kuće Crammed Discs, koja se praktično specijalizirala za izvođače iz Konga pa su im oni prije tri godine objavili album "Très Très Fort". Staff Benda Bilili su i prije tog izdanja imali dobar status u rodnoj zemlji i probijali su se u Africi, ali ovaj ih je album, uz dokumentarni film o njihovim životnim pričama, gurnuo u žižu world music scene. Naravno da je dio pažnje privukla nevjerojatna priča o njihovom trudu usprkos invalidnosti, ali prije svega je "Très Très Fort" visoko kotirao na world music top listama zbog svoje glazbene kvalitete. Još kada su uslijedili nevjerojatni nastupi na kojima je nemoguće ostati miran i ne zaplesati u njihovom ritmu (zavaljujući Drugoj Godbi prošle godine sam imao tu sreću pogledati Staff Benda Bilili u Ljubljani - to mi je jedan od boljih koncerata koje sam ikada gledao), postalo je jasno kako SBB postaju globalne zvijezde.

Tri godine nakon izlaska u svijet i njegovog osvajanja, Staff Benda Bilili su taj status morali potvrditi. Već najavnim singleom, pjesmom "Osali Mabe" koja je u eter puštena početkom ljeta, postalo je jasno da su ovi Kongoanci ozbiljno shvatili zadatak koji je pred njima. "Osali Mabe" je pravi plesni hit koji spaja sve ono što kod afričke glazbe volimo - nevjerojatne ritmove, dvojno/poduplano pjevanje koja ponavljanjem stihova daje tim ritmovima dodatnu crtu te jednostavnu primjenu ostalih instrumenata koji drže melodiju. Sve te postulate "Osali Mabe" je 'odradila' perfektno i vrlo lako je ovoj pjesmi predvidjeti status najvećeg hita grupe, većeg čak i od sada pomalo već kultne "Je t'aime". Uostalom, pokušajte ovu pjesmu poslušati, a da ne zaplešete. Teško, je l'da? A kada već plešete, preporučam onu vrstu plesa u paru kada se guzicom trljate od guzicu svog plesnog partnera. Što, to nije ples? A jebiga.

Uglavnom, "Osali Mabe" otvara album "Bouger Le Monde". Nakon ne slijedi dosta laganija pjesma "Sopeka" te na taj način Staff Benda Bilili predstavlja način 'slaganja' ovog albuma. Naime, gotovo do kraja albuma (deseta "Ne Me Quitte Pas" kvari pravilo) neparne pjesme su brže, a parne laganije. Pravi način da bi se pokazalo kako Staff Benda Bilili znaju napraviti pjesme za pravi tulum, ali i za dobar after.

Ono što je jasno uočljivo na ovom albumu je odmak u zvuku benda. Produkcijski je posao, kao i na prvom albumu, odlično odradio 'Congotronic' Vincent Kenis, a prava promjena ipak je vidljiva u Staff Benda Bilili interpretaciji. Između dva albuma grupa se pojačala na pozicijama gitarista i udaraljkaša, odlučeno je da će se vokalne dionice praktično ravnomjerno podijeliti na sedam ljudi (ne na cijeli bend jer SBB ima deset članova), a više je istaknut i suludi zvuk satonge, instrumenta kojeg je najmlađi član benda, Roger Landu, sam napravio.

Svaka promjena donijela je boljitak za album, ali solaže na satongi su nešto stvarno nevjerojatno. Taj instrument, kreiran od razapete gitarske žice između drvenog luka za koji nema šanse da shvatim kako se svira, proizvodi takve zajebane frenkvencije da solaže na satongi zvuče pomalo i perverzno. (Pišući ovo, zapitao sam se kako bi se satonga uklopila u Seven That Spells). Kada satonga podeblja osnovnu melodiju, kao u recimo, "Bilangi", onda je to stvarno nešto specijalno.
Spomenute "Osali Mabe" i "Bilanga" uz "Kuluna-Gangs" (uz koju u mojim natuknicama stoji samo 'hitčina') čini tercet bržih pjesama koje pomalo odskaču od ostatka albuma. Kažem pomalo, jer im nešto laganije "Souci" i pogotovo plemenska "Djambula" pušu za vratom, a ni u ostalih pet pjesama teško ćete naći, pa čak i ako ne volite baš toliko afričku glazbu, neki slabiji trenutak. Jednostavno, Staff Benda Bilili su nam podarili jedan od vrhunaca world music produkcije za ovu godinu. "Bouger Le Monde" je, odgovorno tvrdim, bolji album od "Très Très Fort", a to je i više nego dovoljno za potvđivanje statusa svjetske world music atrakcije.

www.staffbendabilili.com