Album "For Emma, Forever Ago" je ubrzo nakon otkrivanja dosegnuo mitske proporcije opravdavajući svoj status unikatnom izvedbom i emocionalnim izljevima kojima je malo tko mogao odoljeti. Priča o postprekidnom životu u šumskoj kolibi idealizirala se i slavila sve do apsurdnih vrhunaca daleko od individualnog iskrenog iskustva samog autora. Zato "Emma" nikada ni nije bila samo klasičan postprekidni blues. To je bio i ostao vanserijski album, nešto što se ne može nadmašiti i ne smije koristiti kao predložak za buduće pothvate. Pa i ako pretpostavimo da Emma i sva sila adolescentskih bivših ljubavi nikada neće biti preboljene, kontekst je neponovljiv. Zato ne bi bilo ni čudno niti inkriminirajuće da je Justin Vernon svoj projekt Bon Iver godinu-dvije nakon prvijenca jednostavno ugasio.

No, bez obzira na gomilu novih projekata i gostovanja, Justin se nije odrekao imena koje je od samačkih početaka do danas oko sebe okupilo gomilu sljedbenika i bend koji je odavno prerastao očevu kolibu. "Blood Bank EP" je samo suptilno najavio neke nove ideje, ali je daleko od onoga što su nam Bon Iver priredili na novom albumu koji simbolično nosi ime benda i koji kao da s tim novootkrivenim zvukom želi krenuti od nule.

Dok se "Emma, Forever Ago" manifestirala kroz instinktivne emocionalne izljeve i proslavu patnje koja je tražila oprost za svu silu potisnutih istina, "Bon Iver, Bon Iver"" zvuči kao da su se minuciozna arhitektonska rješenja tražila i otkrivala sve dok sjećanja na šumsku kolibu i svu slavu nakon nje nisu u potpunosti isparila. "Emma" je zimsko biće, a "Bon Iver, Bon Iver" kreće od proljeća u kojem se slave nove spoznaje i promjene. Po ambijentalnim se krajolicima prakticira meditacija, prizivaju se nevine uspomene i preispituje se spokoj stabilne veze. Pjesme jedva nagovještaju neka stvarna i nestvarna mjesta, a zvuk se postepeno gradi, izranja i nestaje. Lirski tok svijesti je teško pratiti pa se prednost automatski daje zvučnom ugođaju pomoću kojega slušatelj zaokružuje vlastite interpretacije.

Justin izjavljuje da su neke pjesme nastale još dok je "Emma" bila friško vani, ali konačan zvuk i koncept se dugo klesao i ovisio o novim suradnjama i projektima. Pretenciozna sonična arhitektura zasigurno malo duguje i suradnji s Kanye Westom, ali se konačan zvuk svakako može pripisati utjecajima koje Vernon vuče iz projekata Volcano Choir i Gayngs od kojih je prvi zaslužan za složenije aranžmane, a drugi za eighties sound. Padat će vam na pamet Phil Collins, Bruce Hornsby i Top Gun, ali nemojte donositi preuranjene zaključke. Ako se prijeđe preko povremene sladunjavosti i načičkanog perfekcionizma, može se reći da je "Bon Iver, Bon Iver"namjerom bliži Talk Talk metamorfozi s njihova dva posljednja izdanja ("Spirit of Eden" i "Laughing Stock").

"Perth" je novo rađanje, "Holocene" je spoznaja (...and at once i knew i was not magnificent), "Calgary" je ozbiljniji koncept vjernosti, a "Lisbon, OH" zvuči kao minijaturna posveta posljednjoj Talk Talk fazi i uvod u jednu od pjesama godine - "Beth/Rest" – Justinova verzija onoga što jedni pripisuju tamnoj strani osamdesetih, a neki drugi rado neumorno puštaju u program lokalnih radija. Samo što je ovdje nostalgično prizivanje zvuka osamdesetih začinjeno Justinovim falsetom zbog kojega ova pjesma postaje neodoljivo naivna i iskrena.

"Bon Iver, Bon Iver" je pretenzija sa sretnim krajem, predrasuda koju ćete ubrzo osvijestiti. U pokušaju da razmontirate ovaj album, on će razmontirati vas. Nešto čemu se možete vraćati bezbroj puta i nešto sto će neočekivano postati važno kao i nedostižni prvijenac. Samo strpljivo i bez naglih poteza.

boniver.org

jagjaguwar.com/boniver