Teško mi je bilo što pametno ili glupo napisati o ovom albumu. Jer Beach House su opet uspjeli napraviti album sanjivih, letargičnih, euforičnih, harmoničnih, smirujućih himni koji slušatelja stavljaju u neku specifičnu situaciju u kojoj je nemoguće ostati imun na zvukove koji do vas dopiru iz zvučnika/slušalica. Nakon što su se s "Teen Dream" Victoria i Alex potvrdili kao jedini pravi nasljednici Mercury Reva iz one "Deserter's Songs"/"All Is Dream" faze, s "Bloom" su dokazali kako su u stanju svake dvije godine stvoriti pregršt zanimljivih pjesama.

Beach House svoj zvuk zasnivaju na jednostavnosti. Nema tu nikakve mudrosti - tek nekoliko instrumenata, nešto više efekata i glas. Njihovi najbolji trenutci su baš to - trenutci. U njima se iznenada pojavi neki sladunjavi stih, prebacivanje akorda ili tek još jedno ponavljanje one teme s početka pjesme koja u novom ruhu dobiva neki drugi zvuk. Ništa tu nije komplicirano. Gitare su kristalno čiste, klavijature/loopovi stvaraju čudnu podlogu, a Victorijinih specifični glas uvlači vas u taj neki, potpuno smirujući, Beach House svijet. Nema to puno veze sa stvarnošću, a ponovo je teško zamisliti stvarnost bez toga.

Malo kome bolje pristaje strpavanje u pojedine ladice kao što Beach Houseu pristaje naziv 'dream-pop'. Sanjivost Victorijinog glasa i istih takvih melodija za koje su oboje odgovorni, preuzima slušatelja na prvu. Teme o kojima Beach House pjevaju na ovom albumu nisu ništa drugačije od uobičajenog, svakodnevnog života svakoga od nas, ali kada oni o njima govore sve zvuči sanjivo - poput onog sve teže pronalaženog osjećaja kada se probudite nakon nekog lijepog sna bez budilice/mobitela (postavljenog na 'snooze'). Sunce se probija kroz prozore, a sve o čemu vi razmišljate je neka kava/čaj/svježe iscijeđeni sok dok se zadovoljno smješkate pustolovinama iz sna. Nikakve žurbe nema, nikakvih obaveza niti lažnog informiranja o umjetno stvorenim događajima. Tek uživanje u danu i životu.

www.beachhousebaltimore.com