Murder By Death Bitter Drink, Bitter Moon Bloodshot 2012.
"Bitter Drink Bitter Moon" zvučna je kulisa za vožnju američkom pustinjom - do vrha je napunjen tekstovima o alkoholu, propalim životima, propuštenim prilikama, grijesima i ostalim epizodama iz života propalica.
Odabir imena benda ponekad ima neočekivane posljedice. Murder By Death često miješaju za tough guy hardcore ili metal bend tako da su se kroz godine morali boriti s neupućenim metalcima i hardkorašima jer su im dotični ostavljali zajedljive komentare na njihovim službenim stranicama ili glazbenim videima.
Oni sviraju svoju verziju folka, žanr koji je u zadnjih par godina doživio neviđeni procvat. (Čini se da svaki drugi novi bend koristi instrumente poput harmonike ili bendža te igra na tu country/folk revival kartu. Dobar primjer toga bi bio bend poput Mumford and Sons. Oni sviraju zapravo istu indie splačinu kao i većina njihovih kolega, ali, evo, koriste instrument čija je primarna zadaća bila pranje odjeće pa kolektivna hipsterska zajednica svršava na svaki njihov uradak.) S druge strane, Murder By Death nikad nisu bili pretjerano eksponirani. Svirali su u podrumima i lokalnim barovima, a pozornicu su uglavnom dijelili s pop punk bendovima. Možda je upravo i odabir bendovima s kojima sviraju napravio presudnu razliku i učinio najnoviji album "Bitter Drink Bitter Moon" prvim istinskim velikim i stvarno kvalitetnim uratkom.
Naime, do sada je glavna boljka ovog benda bio nedostatak tog faktora x. Nepobitno je da su svi članovi benda talentirani te da itekako znaju složiti dobru pjesmu, ali uz iznimku par bljeskova poput "Brother" nikad nisu napisali glupi glasni hit koji se lagano pamti, nešto na čemu cijeli pop punk žanr bazira svoje postojanje. Na ovom albumu su se kockice konačno posložile i zaredalo se par pjesama koje imaju taj potencijal. Ovo ne znači da su se pjesme pojednostavile ili razvodnile. Dapače dodavanje multiinstrumentalista Scotta Bracketta omogućilo je Sarah Balliet da u miru demonstrira svoje umijeće sviranja violončela.
Sam album zvučna je kulisa za vožnju američkom pustinjom. Do vrha je napunjen tekstovima o alkoholu, propalim životima, propuštenim prilikama, grijesima i ostalim epizodama iz života propalica. Pjevač Adam Turla izgleda i djeluje kao sitna osoba čiji je primarni zadatak u srednjoj školi bilo izlaženje iz školskih ormarića i vraćanje gaća na normalnu visinu. Unatoč sitnom stasu zvuči kao nesveta kombinacija Johnny Casha i frajera iz Nationala.
Ritmovi se na albumu dosta učestalo mijenjaju. Pjesme poput "Ghost Fields" i "Lost River" mirne su balade praćene ili jednostavnim klavirskim melodijama koje se lagano mogu naći u pozadini barske tučnjave u močvarama Missourija, ili sablasnim zvukom violončela. U suprotnosti tome su "Straight At the Sun" ili "Hard World" brze pjesme bazirana na basu i jednostavnoj gitari. Svaka pridodaje nešto novo albumu te demonstrira nove talente benda.
Jedina pjesma koju posebno treba izdvojiti jest "I Came Around". Pjevač pripovijeda o tome kako se napio na pogrebu ljutog neprijatelja, na kojem se i pojavio samo zato da mu napakosti. Negdje nakon treće boce viskija uviđa grešku te shvaća da njegov ljuti neprijatelj uopće nije bio loša osoba. Sve je to praćeno energičnim nastupom svakog od člana benda, te je pjesma savršeni uvod u Murder By Death za nekoga tko nije upoznat s prijašnjim radom.
Kako nijedan album nije bez mana, tako nije ni ovaj. Sa svojih 13 skladba ponekad izgubi fokus te ima čudne prijelazi iz depresivnih pjesma u vesele anegdote. Također, pošto je ovo ipak šesti studijski album neke pjesme dosta vuku na prošle uratke, ali sve su to sitnice koje se lagano mogu zanemariti.
Najveći uspjeh ovog albuma je što zvuči bezvremeno. Bez velikih poteškoća se može zamisliti kako je Murder By Death davno izgubljeni bend koji je živio i pisao za vrijeme dok je rock and roll bio u povojima. No, oni ne djeluju izgubljeno ni kada dijele pozornicu s modernim bendovima poput Set Your Goals i Sidekicks s kojima su trenutačno na turneji.
Rijetko se događa da neki bend ostvari svoj puni potencijal tek na šestom albumu. "Bitter Drink, Bitter Moon" je album koji bi Murder By Death trebao katapultirati iz relativne anonimnosti u priznati bend, a kako su se na njemu konačno posložili svi parametri, ne bi bilo pretjerivanje nazvati ga ozbiljnim kandidatom za album godine.