Moram priznati da sam kratki osvrt na prvo izdanje kompilacije "Bistro na rubu šume" pisao pomalo neinformiran. Osim činjenice da sam znao da je ideja cijele priče promocija aktualne regionalne scene koja uistinu posljednjih godina ima što za ponuditi, jako malo sam znao o konceptu. Mislio sam da je riječ o isključivo kantautorima i bendovima naslonjenih na kantautorski izričaj, nisam znao koliko je izdanja planirano, a niti znao kada će nastavci ugledati svjetlo dana. No, koliko god podaci bili bitni, ipak je bila bitnija činjenica da je prvi "Bistro" bio dosta dobar.

A drugi je još bolji. No, prije nego kažem koju o glazbi koja se može poslušati na ovoj kompilaciji, da odgovorim na ovih par pitanja. Dakle, "Bistro na rubu šume" doživjet će svoje četiri reinkarnacije. Na njima će se naći regionalni izvođači različitog žanrovskog ustremljenja (znači ne samo kantautori), a sljedeća izdanja će se pojaviti početkom rujna, odnosno studenog. Ideja je da se predstavi 40 izvođača (sada malo nagađam da će ih biti 40 na osnovu toga što su prve dvije kompilacije ponudile po 10 izvođača pa će valjda tako biti i na preostale dvije) koji bi svima onima koji će posjetiti "Bistro" pokazati i dokazati da se na ovim prostorima nikada nije prestala svirati dobra glazba, ali da se treba malo više potruditi da bi se došlo do nje.

I zato je tu "Bistro". Svi oni koji dođu do ove kompilacije, imat će što čuti. Cijeli materijal otvaraju, kako bi valjda Škare rekao, četiri čista blaga. Punčke, Ti, The Marshmallos Notebooks i Bitipatibi stvaraju savršen ljetni soundtrack. Ova tri izvođača koji pjevaju na našem jeziku, u svojim pjesmama imaju stihove koje je uistinu lako citirati: 'Biti sretan to je najbolje' pjevaju vinkovačke miljenice scene u jednoj od svojih laganijih stvari kojom najavljuju svoj novi album; 'Da ti želim dobra jutra; malo li je' kažu Ti - nasljednici neprežaljenog Petrola; a 'Za ruke te vučem Andrija da igramo flipere' šapuće Una u tek jednoj od sjajnih pjesama s neopravdano zanemarenog albuma "Lešnici divlji" grupe Bitipatibi. No, bez obzira na činjenicu da su sve tri pjesme sjajne, tek je Matijin "Summer" ona prava stvar. Mandolina, sjetni vokali, fenomenalan aranžman, nenametljiv, a lako pamtljiv tekst, učinili su od ove pjesme apsolutni hit. The Marshmallow Notebooks su napokon objavili album koji je potpuno sjajan (Gogo! Škare! gdje je recenzija?), a "Summer" je neprikosnoveni favorit s tog albuma, ali i "Bistro"-a, usprkos činjenici da na ovoj kompilaciji stvarno ima dosta dobrih stvari.

Takva je vjerojatno i "Going Mad" čovjeka koji se odaziva na ime Bebe na vole, ali em što mu ne volim ime, em što nisam baš ljubitelj bluesa, pa ne mogu nešto konkretnije napisati o toj pjesmi osim što me ista ne tjera da pritisnem skip. Zato su me Žen sa svojom "Šuma, mačka, Gospođa i prozor" ugodno iznenadile. Vjerojatno najsmirenija pjesma s njihovog prvog albuma "I onda je sve počelo" nudi mnoštvo zvukova i zvukića, pa i math rock dijelova i lijepo se uklopila u ovu priču. To se isto može reći i za Kimiko koji su se predstavili s novom pjesmom"Monster" koja počinje s akustičnom gitarom, nastavlja se lijepim dvoglasjem, a nešto euforičnija završnica najavljuje da bi nakon dobrog prvijenca, sljedeći njihov album mogao učiniti još korak naprijed.

Ne znam ima li više smisla pisati na pot listi o Ireni Žilić pa ću tek spomenuti da mi je "Days Of Innocence" najdraža s istoimenog EP-a. O tome je li live snimka Marinadine "Tko kaže A" uspjela prenijeti ono najbolje što ova grupa radi više bi trebali suditi Draž ili Gogo, ali meni je pjesma jako dobra. Cijelu kompilaciju zatvara U pol' 9 kod Sabe koje s Drvenom Marijom na veseli način pjevaju kako "Žele biti strejt". Možda malo odskače od ostalog materijala, ali nakon puno sjete koje nude prethodnici, ova pjesma na veseli način zaokružuje ovaj "Bistro". Osobno mi jeste ovo najslabiji dio ovog izdanja "Bistroa na rubu šume", ali nisu ni ove djevojke (i jedan dečko) promašile fudbal.

Uglavnom, "Bistro na rubu šume" je sjajan projekt. Prvi dio mi je bio jako dobar, drugi odličan i jedva čekam i ostala dva. Doduše, nisam siguran koliko će ova izdanja privući pažnju šire javnosti te pokazati i onima koji ne znaju da je scena na našim prostorima vrlo živahna (osobno se ne bih složio s onima koji tvrde da je nekada i umrla - imala je ona svojih uspona i padova, ali je uvijek bila tu). "Bistro" će teško doći do masovnih medija što je prava šteta, ali sam dojma da će svi oni koji dođu do njega, rado popiti koje piće na rubu šume i poslušati nešto od mnoštva lijepih stvari koje "Bistro" ima na svom meniju.

www.bistronarubusume.bandcamp.com
bistronarubu.wix.com/sume