Od kada je ekipa iz izdavačke kuće Buda Musique krajem devedesetih počela s objavljivanjem 'Ethiopiques' serije albuma koji su svijetu predstavili čudesnu etiopsku afro-jazz scenu predvođenu nenadmašnim Astatkeom, diljem svijeta su se počeli osnivati bendovi koji su takvu glazbu reinterpretirali. Naravno da takvo što nije čudno jer se trendovi u glazbi mijenjaju jako brzo, a često su inspirirani nekom anomalijom, no ova priča nije potrajala samo sezonu-dvije već se prilično razvila i postala legitimnom. Potpuno je nemoguće, ako iole pratite world music scenu, svako malo ne naići na neki bend iz, recimo, Švicarske ili Australije koji je inspiriran glazbom iz zemlje Haile Selassija.

Kada je već tako, Trikont Records je odlučio okupiti 14 bendova koje povezuje ljubav prema afro-jazzu i objaviti to na ovoj zanimljivoj kompilaciji. Već sam puni naziv ovog albuma, "Beyond Addis – Contemporary Jazz & Funk Inspired by Ethiopian Sounds From The 70's", i onim slučajnim prolaznicima jasno daje do znanja da će mu ovi bendovi u sat vremena priuštiti suvremeni pogled na glazbu od prije 40ak godina. A materijal baš tako zvuči – da kvaliteta zvuka ipak nije primjerena 2014. godini, odnosno dosta čišća od ponekih 'Ethiopiques' izdanja, lako bi bilo "Beyond Addis" zamijeniti s nekom kompilacijom iz tog bogatog kataloga. Sve je tu – i zvuk i kvaliteta izvedbe. Dapače, kvalitetom izvedbe ova kompilacija odskače od nekih svojih uzora i to je ono što je izdvaja iz sve mase world music kompilacija koje se neprestano pojavljuju. Ovaj album jednostavno ne može dosaditi. Bez iti jednog slabog trenutka i s tom srećom da se ipak radi o kompilaciji 14 različitih izvođača pa se ne može pričati ni o jednoličnosti materijala,  ovih sat vremena lako se pretvara u cijele dane s pritisnutom tipkom 'repeat'.

Uistinu mi je teško izdvojiti bilo koga s ovog materijala jer mi svakim slušanjem neka nova pjesma ulazi u fokus. Evo, recimo, za Izvorišta sam bio odabrao pjesmu američko-britanske grupe Shawn Lee's Ping Pong Orchestra, u natuknicama mi piše kako pohvaliti treba Imperial Tiger Orchestra (Švicarska) i Zafari (SAD), a dok pišem ovu recenziju pjesma "Drop It!" američkih Tezeta Band mi se čini najboljom pjesmom na svijetu.  Ono što je meni osobno ova kompilacija donijela je dosta novih bendova na koje očito treba skrenuti pažnju. Uz etablirana imena poput The Heliocentrics (UK) ili Debo Band (USA), pa onda Budos Band (USA), bend s Daptone Recordsa te The Shaolin Afronauts (Australija) ili Karl Hectora i njegove The Malcouns (Njemačka), za koje sam i ranije čuo, dodatna nova imena obogatila su moj afro-jazz roster. Akalé Wubé i Les Freres Smith dolaze iz Francuske, Woima Collective i Whitefield Brothers iz Njemačke, a Trabssgressors iz Kolumbije. Svi su oni tu s razlogom, a jedina šteta je da u cijeloj priči nisu sudjelovali i kanadski The Souljazz Orchestra koji su i jedan od najpoznatijih neafričkih afro-jazz bendova trenutno.

"Beyond Addis" je sjajno odavanje počasti jednom glazbenom stilu, ali i pokazatelj da se afro-jazz i dalje interpretira s nevjerojatnom svježinom. Isto tako, ova kompilacija ide u prilog onoj otrcanoj frazi da glazba ne poznaje granice. Može nekome smiješno zvučati da neki švicarski ili njemački bend svira etiopski afro-jazz, ali samo je potrebno predrasude malo ostaviti po strani da bi se uvjerili da sve to ima itekakvog smisla.