Nastavljamo s recenziranjem albuma koji su izašli prošle godine, ali ih nismo stigli obraditi, što zbog lijenosti, što zbog… U biti zbog lijenosti.

Razgovarajući sa šefom pot liste o ovom albumu složili smo se da je super što hrvatski bendovi izdaju ovakve albume premda ni ja ni on više nismo pretjerano zaljubljeni u ovakvu vrstu glazbe. Cojones su se odmakli od standardnog stonera i napravili „rockerskiji“ album, ma što to značilo.  Laički, snimili su bolji Soundgarden album od novog Soundgardena.

Moćan vokal, glasna pojačala, rifovlje i bubnjar koji se ne boji udariti po svom instrumentu, četiri su postulata ovakve glazbe. A, bogami, vidi se da su sva četiri postulata Cojones odlično usvojili, za pet. Doduše, to je bilo vidljivo i na ranijim izdanjima, ali na ovom albumu sve je snimljeno i odsvirano na višoj razini i mogu se mjeriti s bilo kime u svijetu. Očigledno su turneje i koncerti po inozemstvu te kilometri u dupetu pomogli u brušenju zanata.

Kolegi Lejmu na koncertu u Zagrebu upravo je to i bila najveća zamjerka. On je tada rekao da se vidi da je sve napravljeno po pe esu, ali da mu nešto fali. Ako se dobro sjećam komentirao je da je malo Ohne Cojones. Jebi ga, subjektivan dojam je ono najljepše u glazbi. Doduše to je čovjek kojemu je novi Soundgarden bolji svakim slušanjem, a nikom normalnom nije.

Nekima je glazba kakvu Cojones sviraju zastarjela, neki su zaljubljeni u mršave hipstere, a neki bi voljeli da ih jebe Andrija Škare. Što da kažem – u krivu su. "Bend to Transcend" miriše na masnu kosu, crne majice i kockasti flanel i to miriše jako dobro.

cojones.bandcamp.com