Melankolična zbirka o postprekidnom mozganju – samosažaljevanju nakon minule ljubavi i strahu od sjećanja na istu. Barzin Hosseini i njegova neobavezna družina neće vam otkriti ništa novo i revolucionarno. Njihov će vas jednostavni sadcore/slowcore pristup, lišen patetičnih zavrzlama i kojekakvih samoubilačkih pretenzija, ugodno ljuljati i na njihovom trećem albumu "Notes To An Absent Lover".

Barzin su light verzija bendova Low, Red House Painters ili Sparklehorse. Niskobudžetni Tindersticksi s skromnim, ali iskrenim smislom za patos. Tako jednostavan za konzumiranje, ovaj bend bi mogao zalelujati i uši obožavatelja pitkijih kantautora kao što su Damien Rice (naročito stvari "Words Tangled in Blue" i "Stayed Too Long In This Place") i Ray Lamontagne. Minimalistički pristup konstantno održava ravnotežu, a sjetni premazi pedal steela, usne harmonike i gudala začini su pomoću kojih skromne pop melodije postaju sočne pozadine nadnaravnih moći.

"Look What Love Has Turned Us Into" nošena je na jednostavnom gitarskom postrockičnom ritmu u kojem glavnu ulogu igraju bubanj i razorno iskrene riječi. Na početku će podsjeća na National, a kasnije na melankoličnu verziju Josha Rousea. Najbolja pjesma na albumu gorka je spoznaja o ranjivosti stopostotne ljubavi. Ljubavnici su stranci, a ljubav na kraju izjeda sebe samu, rutinski i bešćutno. Nažalost toga postajete svjesni tek nakon svega, kada vam preostaju samo ovakve pjesme i melankolično privikavanje na samoću i izolaciju. Ali bez brige, "Notes To An Absent Lover" daleko je od konačnog skapavanje od patnje. Pomirljivo je mudar i taman 36 minuta dug.