Banner Pilot Souvenir Fat Wreck Chords 2014.
Ovo je dobra godina za tužne pop pankere. The Lawrence Arms i Menzingers već su izbacili kvalitetne albume, a do kraja godina još masa sličnih bendova planira prikazati svoju viziju Midwestern Amerike. Tome treba pridodati i još jedan u nizu emo revivala, gdje su se svi bitni i oni manje bitni ponovno okupili, od Knapsack do American Football. Čeka se samo sveta krava Jawbreaker, iako su za to šanse jednako kao da se iz kolektivnog pamćenje pobriše ono sto su scene kids napravili od emoa u zadnjih desetak godina. Čak se i lokalci imaju čemu veseliti jer su nas nedavno posjetili Iron Chic, koji su na moje ugodno iznenađenje raspametili do vrha punu Mediku.
Za razliku od njih, prošle godine su u KSETu nastupali Manix, pred jedno 20ak ljudi koji su kupili kartu, i još toliko vječnih kampera kojima je KSET drugi dom. Iako sviraju sličnu muziku, koncert je prošao dosta nezapaženo, iz jednostavnog razloga što se radi o bendu kojem ipak fali karizma i himničnost veće braće žanra. Sumnjam da je itko otišao taj dan sa osjećajem da je prisustvovao nečem velikom, ali ja sam koncertu prisustvovao iz drugih razloga. Naime pjevač Manixa svira i u Banner Pilotu, a poznavajući učestalost ovakvih bendova u Lijepoj našoj, koncert sam proveo ispijajući razvodnjeni socijalni lubrikant u nadi da ću nakon nastupa uhvatiti pjevača i nafukati ga da dođe s Banner Pilotom kod nas. Proveo sam jedno pet minuta oduševljeno pričajući o tome kako su mu tekstovi zakon, te kako ima jedan od boljih hrapavih glasova. Ispostavilo se da je on samo gitarista i da zapravo niti pjeva niti piše tekstove u bendu, te se nakon te izjave pristojno ispričao i neugodno otišao pričati sa normalnijim sugovornicima. Tako da, ako se se Banner Pilot odvaže na veću europsku turneju i očito zaobiđu Hrvatsku, znate koga treba kriviti.
Neugodne anegdote na stranu, Banner Pilot nedavno je izbacio svoj četvrti album zvan "Souvenir" s kojim nastavljaju svoj životni cilj da postanu Motorhead pop punk žanra. Do sada su napisali jedno 50ak pjesama kroz 4 albuma i par splitova, te se bez problema može odabrati desetak nasumičnih iz tog skupa i napraviti album koji bi se savršeno uklopio u diskografiju. S pravom ih ljudi kritiziraju da se drže jedne te iste formule, ali zadnji puta kada sam provjerio Motorhead to radi duže nego što su ovi iz Banner Pilota živi, a Motorhead majica je i dalje najčešći modni dodatak na bilo kojem koncertu.
Konkretno, radi se o formuli koja je bazirana na bezobraznoj krađi riffova ranog Jawbreakera, dodavanju druge gitare, malo većem naglasku na bas gitaru te boljoj produkciji. Tu kombinaciju su najbolje postigli na prošlom albumu "Heart Beats Pacific". Kada bih uvodio nekog tko je neupućen u tip punka koji se svira u Ohio ili Minnesoti , predložio bi mu upravo taj album. "Home" od Off With Their Heads možda predstavlja najbolje što je od tamo izašlo, ali Banner Pilot su savršeni predložak za shvaćanje bita te muzike. "Souvenir" je ipak malo lošiji od "Heart Beats Pacific", ali zbog sličnosti pjesama, stvarno se radi samo o nijansama.
Postoji ta neka utjeha u pouzdanosti Banner Pilota. Oni su onaj debilni prijatelj na kojeg uvijek možeš računati, vjerojatno je druženje s njim kontraproduktivno i dugoročno štetno, ali ponekad, kada sve ode kvragu, treba ti netko s kim ćeš se onesvijestiti u jarku u šest ujutro. Tematski se album bavi upravo takvim propalim trenucima i izgubljenim večerima, što ruku na srce postane naporno prilikom ponovnog preslušavanja, samo potvrđujući tezu da je ovo album kojem se treba pristupiti u određenim životnim situacijama i tada samo na par brzinskih preslušavanja. Pogotovo sada kada je (na pomolu) lijepo vrijeme pa čovjek troši previše vremena slušajući "How I Spent My Summer Vacation". Ali i prije nego toga postanemo svjesni, doći će ponovno jesen, razne metafore o odumiranju prirode i tada je pravi trenutak za izvući "Souvenir" i opustiti se.
