Ja sam jedan od onih koji su svoj 'glazbeni put' počeli s metalom. Nimalo se ne sramim te činjenice, ali kada se prisjetim kakva sam pojedina sranja tada presnimavao preko ukradenih kazeta od roditelja, umalo mi dođe žao što sam starcima to radio. Srećom, njima nikada nije bilo previše stalo do tih kazeta pa nisam trpio posljedice svojih akcija. Baš bih volio vidjeti nekog budućeg malog/malu Fuluriju kako uništava moju glazbenu kolekciju. Ne bi se baš dobro proveo...

Uglavnom, da ne dužim previše, metal je davno iščeznuo iz mojih glazbenih reproduktora da bi se slavodobitno počeo vraćati s početcima pot liste. Tome je uvelike kumovao Draž koji se jako naljutio na moje ispade o metalu prilikom recenzije za Pelican pa mi je nabrojao dovoljan broj novih metal bendova koji zvuče jako zanimljivo. Svako nekoliko je Draž na ovim stranicama i recenzirao takve albume, ali tek sam s Alcest i sada s Consecration uz Pelican pronašao nešto što mi je baš jebeno dobro. (Alcest trenutno jako visoko stoji u mojim naj albumima za ovu godinu, samo da se zna)

Dakle, dvije rečenice ranije sam napokon spomenuo i Consecration, bend iz Srbije čiji je novi album ".avi" objavljen za novu izdavačku kuću na ovim područjima, Geenger Records. 'Đumbirci' su na neki način sestrinski label Moonlee Recordsa koji je namijenjen promociji i izdavanju metal bendova s ovih područja. Uz Consecration za Geenger su do sada album objavili samoborski True i zagrebački Mass Hypnosis. Consecration su za sada album objavili u digitalnom formatu, a do kraja godine bi se trebao pojaviti i na vinilu.

Taj vinil će sigurno pronaći mjesto u mojoj kolekciji, onoj istoj koju će mali/mala Fulurija gledati sa strahopoštovanjem. Bilo bi stvarno šteta ne imati album koji me oduševio na prvu, a svakim daljnjim slušanjem se potvrđiva kao odlično izdanje. Rifčuga kojom se otvara "Alligator", prva pjesma na albumu odmah daje do znanja kako će se tijekom albuma čuti dosta valjajućih zvukova. Hoćete li te rifove zvati grunge, drone ili stoner ili ćete ih jednostavno prozvati metalskim, uopće nije bitno. Oni su prisutni tijekom cijelog albuma i izvanredno se nadopunjuju s laganijim gitarskim dionicama. Upravo ta igra žestokih dionica i melodičnih tema nešto je što me najviše oduševljava u svim tim novim metal bendovima pa tako i kod Consercation. Možete im davati etikete post metal, shoegaze metal ili kako god već, ali činjenica je kako je taj spoj možda i nešto najinteresantnije što se trenutno događa na glazbenoj sceni.

Consecration su, u pravoj maniri novovalnih metal bendova, u 55 minuta smjestili šest pjesama, odnosno pet ako se izbaci jednominutna "Cisterna". Naslovna pjesma, "Idiot Glee" i "Djavo nije urban" su višenegodesetominutni epovi, a "Alligator" i "Somna" tek nešto kraće od dvoznamenkastog broja. Već spomenuti „Alligator" cijelo vrijeme 'jaše' na također već spomenutom valjajujem rifu te upečatljivim vokalima Danila Nikodinovskog. Kada sam se već spomenuo vokala treba spomenuti i minimalističke, pomalo shoegaze tekstove koji najviše dolaze do izražaja u naslovnoj pjesmi. 'Iz svih uglova slike; Prepoznam sve što sija; Sve boje su zebre; Kad tvoje sunce se rađa' cjelokupni je tekst vjerojatno najklasičnije 'post' pjesme na albumu. Na nju se nadovezuje "Cisterna" te "Somna" koja je odabrana i za spot, vjerojatno radi činjenice kako je radiofoničnija od ostatka albuma što nikako ne znači da ćete je moći čuti na mnogim radio postajama.

Iako je i prvi dio albuma sjajan, Consecration tek s posljednje dvije pjesme daju najbolje od sebe. "Idiot Glee" je jedina pjesma u kojoj je pjevanje zamijenjeno metalskim 'režanjem', a grezi rifovi se tijekom cijele pjesme nadopunjuju sa semplovima i zvučnim efektima da bi sve završilo u frenetičnom post-metal divljanju. Za "Djavo nije urban" su na Popboksu rekli kako zvuči 'kao Pink Floyd kada bi svirali post-metal ili Neurosis kada bi poludeli i počeli da sviraju optimističnu muziku' što je poprilično dobra usporedba samo što bih ja tu dodao kako ova pjesma ima i dašak one euforije kakve u svojem zvuku imaju Sigúr Ros. Središnji, smireni dio donosi osmjeh na lice nakon burnog početka naslonjenog na "Idiot Glee" da bi povratak na početni kaos donio nevjerojatnu energiju. Možda je četverominutni fade out nakon završne eksplozije možda malo nategnut, ali one dobro dođu za ispuhavanje od sve energije koju ".avi" nosi u sebi te ponovni pritisak tipke ‘play'.

consecration.bandcamp.com
www.myspace.com/consecr8
www.geengerrecords.com

p.s. Baš me zanima kako će se zvati slijedeći Consecration album. Naime, prvi se zvao ".aux", ovaj ".avi". Što je slijedeće?