Redovito etiketiram sve što se može etiketirati pa tako Autumn Chorus etiketiram kao post-rock, post-klasiku i folk-rock. Klasična glazba nenametljivo ulazi u modernu glazbu, Fleet Foxes su relativno dobar primjer za to jer njihovi harmonični napjevi pomalo podsjećaju na Monteverdijeve madrigale. Sličan zvuk njeguje brightonski kvartet Autumn Chorus u prvijencu "The Village To The Vale" koji je izdan u studenom 2011. Da su prije izdali album, možda bih ga prije otkrio te sasvim sigurno ubacio na privatnu listu najboljih albuma u 2011. godini. 'Jer oni to zaslužuju', reklo bi društvo iz L'Oreala.

Bila blatnjava jesen ili još blatnjavija zima, gnjecavo proljeće ili zapečeno ljeto, Autumn Chorus melem je za žedno uho, 'pravi prijatelj svakoj obitelji'. Album im se sastoji od svega sedam pjesama koje zvuče kao jedna, nepatvorena melankoličnost neupadljivo prelazi iz pjesme u pjesmu i pritom nimalo ne gubi na vrijednosti. Uvodna "Three Jumps the Devil" sa svojim puhačima nalikuje pogrebnoj glazbi što melodijom može nagovoriti i najravnodušnijeg prolaznika da se pridruži pogrebnoj povorci, "Brightening Sky" u najvećoj mjeri vuče na Fleet Foxes, dok završna "Bye Bye Now" osvaja usporenom tugaljivošću koja je prezentirana na ugodan, spokojan način. Ne znam što bih mogao prigovoriti albumu na kojem i 16-minutna skladba "Rose" djeluje prekratko. Momci iz Autumn Chorusa vjerojatno znaju kako ljudska koncentracija popušta nakon 45 minuta pa su objavili samo 52 minute čistog užitka. Dakle, album se može preslušati u jednom školskom satu (+ mali odmor).

Mogu zamisliti Autumn Chorus kao zvučnu pozadinu ljubavnoj melodrami što se odvija u planinskom selu, prisutnost klasičnih instrumenata unosi dozu narativnosti u skladbe. 'Kakva je budućnost klasične glazbe?', pitanje je koje kraće vrijeme vrtim u glavi. Hoće li i ona s vremenom promijeniti svoje ime u 'postklasična glazba', makar reda radi, da se osvježi te približi široj publici i vremenima? Sudeći po Autumn Chorus, klasična glazba želi se i, što je također veoma važno u ovoj priči, može se prilagoditi slušateljima, uklopiti u druge žanrove, popularizirati se, modernizirati se, postmodernizirati se. 'Što slijedi nakon postmodernizma?', drugo je pitanje koje mi se također vrti glavom. Kako će se zvati nova kulturna epoha, kojim ćemo terminom opisivati nove glazbene, likovne i književne proizvode te Vindijine reklame? Postfuturizam, kibernatizam ili postpopizam? Dok god ima sastava kao što je Autumn Chorus, ne marim previše za ta pitanja, a još manje me zanimaju mogući odgovori na njih. Klasična glazba nekako će preživjeti i živjeti u novim epohama, kako god se one zvale.

www.autumnchorus.bandcamp.com/album/the-village-to-the-vale