Autopark su svoj put u tri godine koliko je prošlo od albuma "Sve dalje" odlučili proći na način da su publici u redovitim razmacima nudili nove pjesme. Tako smo, nakon što je odrađena kakva-takva promocija za "Sve dalje", imali priliku čuti čak četiri pjesme koje su najavljivale novi album. "Ja bih samo da se smejem", "Autookean", "Majami" i "Mi pomeramo stvari" (ne nužno tim redom) su u gotovo pravilnim razmacima puštane na internetskim bespućima, a sve one su samo utvrđivale status koje Autopark već godinama imaju. Radi se, naime, o bendu koji na neki čudnovat način stvara neopterećene pop rock pjesme. Ognjenka Lakičević ima jedan od najugodnijih glasova na ovim prostorima, a bend 'iza nje' uistinu stvara zarazne i pamtljive melodije. Autopark je tu već godinama, nikada nisu doživjeli neki boom, ali su uvijek cijenjeni. Barem od onih koji vole (barem tu i tamo) čuti dobru gitarsku pop pjesmu.

Takve najbolje komade Autopark je, što se tiče ovog albuma, napravio u onim najavnim pjesmama. Četiri spomenuta singla (ha, kako to gordo zvuči za današnje pojmove diskografije na ovim prostorima)s zauzela su četiri prva mjesta na albumu. Oni koji su za pjesme znali od ranije mogli su se odmah osjećati kao da su na domaćem terenu, a oni koji su se s njima prvi put upoznali dobili su dobar materijal za otvaranje "Autopakla". Naime, "Mi pomeramo stvari", "Ja bih samo da se smejem" (uz blesavo-slatki stihovni dodatak '...kao i ti' koji stvarno stavlja smiješak na lice) i "Autookean" su uistinu pravi Autopark-hitići. Lijepo razvijene melodije stvaraju dobru podlogu za nepretenciozne i lijepo otpjevane tekstove ("Mi pomeramo stvari" vokalom nosi gitarist Nikola koji se sve češće čuje u pjesmama - moram priznati ne toliko uspješno poput ove). Četvrta poznata pjesma, "Majami", više liči na neku minijaturu naslonjenu na melodiju pjesme "Mi pomeramo stvari" i bila bi puno efektnija kada bi se i trajanjem približila minijaturi, odnosno skratila se za minuticu ili malo više. No, i ovako se radi o zanimljivoj pjesmi.

Ostatak albuma je ipak malo neujednačen. "Šaputanje" je ugodni pjesmuljak koji se lijepo naslanja na "Autookean"; "Orwell George" nije loša, ali nije ni ništa posebno, a slično vrijedi za "Mi uvek imamo ih". Za "Poštuješ te znaš", a pogotovo "Kubricka" to ne vrijedi jer se radi o pjesmama koje (barem kod mene) izazivaju pritiskanje skip funkcije.

Sve u svemu, "Autopakao" je samo potvrdio sve ono što sam napisao na početku ovog teksta. Autopark je grupa koja zna napisati dobru pop-rock pjesmu i očigledno je kako će nam ih ovaj sekstet isporučivati u pravilnim razmacima.