Sve će biti u redu. Nije ništa nepovratno izgubljeno. Osim možda onih 90 kuna koje sam spušio igrajući loto ko pravi leming. Uuuu 40 milja... sad se 'isplat' igrat jer bog zna da mi samo 5 ili 10 milja ne bi bilo dosta za haračenje Berlina u potrazi za prvim Mr Oizom.

Ja sam svoju sreću malo izlizao za sljedećih par mjeseci jer sam umobolnom srećom na najneočikivanijem mjestu našao novi album od Ugly Duckling. Da vas sad ne zamaram s vrlo minucijoznim i egzistencijalno marginalnim, ako ne i brutalno suvišnim, izlaganjem o spletu okolnosti koji me doveo do "Audacity" samo ću reći da sam od svih ploča koje sam našao na tom štandu tu izvukao, reko sam sebi u bradu "jebemtimaterok" i stavio odmah van bez da sam uopće pogledao da košta 60 eura. Daaaa ziiiheeeeerrr!! Nije koštala tolko. Premda bi čak i u tom slučaju vjerojatno istresao kesu jer, kao što sam vam već rekao, s Ugly Duckling ste zavaljani u autu koji je zapeo na uključivanju na autoput i booli vaaasss kua. I sve će bit u redu. Stići ćete kad stignete. Urlanje na nepostojeće probleme je za fureže. Sve što vam treba je neki medij i pripadajući nosač zvuka s decibelima Ugly Ducklinga i može vam se dogodit samo dva moguća scenarija: ili ćete bacat ruke u zrak i urlat U.G.L.Y.!! ma gdje bili (uključujući autoput) ili ćete se zavaljat i pjevušiti ".. i can't help falling again.. and i know.. here i go.. scratch scratch.. aj aj aj aj aj ajnou..."

Svi imaju neki vid nekog najdražeg izvođača. Kreha U2 ili R.E.M., LaMario Neil Younga, Draž Pearl Jam, a Emir one za-sva-vremena meni katastrofa ozvučene My Bloody Valentine. I brijem da svi imaju jedan album za koji misle da je više-manje nepotreban u karijeri svojih favoritia. (zadnji U2, zadnji Neil Young, predpredzadnji Pearl Jam i budući My Bloody Valentine...npr.) Ili sam možda skroz u krivu. Poanta je u tome što do sada nema niti jedan album Ugly Ducklinga koji bih izdvojio kao "ma ne da mi se to sad.. budem na jesen ... il nešt". Vjerujem da "Audacity" neće naći ni 10 minuta u vašem mp3 playeru, a kamoli na nekakvim meni moronalnim godišnjim listama, ali također čvrsto vjerujem da postoji više bendova kao U.D. da bi svijet zaista bio puno zdravije i ljepše mjesto. Jer oni nas brane šuriken-pločama od najezde preproduciranih i vizažist-orjentiranih sranja.

Oni izgledaju kao da kupuju u Prehrani i kao da bi se đorali s vama za Chevy Chase filmove. Ego je zametnut skupa sa pištoljima i snopovima dolara dok su šale i zabava i veza sa realnim svijetom ono što ih čini puno relevantnijim i poželjnijim glazbenim uzorom. Jer oni postoje. Pravi ljudi s manama. Smislom za humor. Smislom za pravi kuul jer nemaju što skrivati.

MF DOOM/Viktor Vaughn je jednom pitao: "What happened to the type of spit that used to help a fella out?". 
Mislim da je ovo pitanje više nego na mjestu. A U.D. i više nego dostatan odgovor.

Za sve koji ne znaju ovo isčitati jer nisu naučili čitati između rešetaka kaveza u koje se svi dnevno sve skučenije i skučenije stavljamo, ovo gore je bio možda najveći kompliment koji možete dati glazbi. Da vas oslobađa i pomaže da živite život, a ne tuđe snove o tome kako vas stavit u dužničko ropstvo kroz stambeni kredit od 14,5 % kamata i 75 godina otplate s prijenosom na potomke.

Da vas sad ne zamaram s vrlo minucijoznim i egzistencijalno marginalnim, ako ne i brutalno suvišnim, izlaganjem o spletu okolnosti koji me doveo do toga da propustim U.D. u Ljubljani prošle veljače, završio bih ovu priču s tim da nešto može bit i ružno, ali ako ima karakter ima nešto daleko bitnije od lijepo retuširanih fotografija koji mnogi brkaju s realnošću i svakodnevnim životom.

Rađe ružan i svoj nego lep, a u biti i sebi i drugima stran. Samo što je zajebano čitat između rešetaka.

http://www.uglyduckling.us
http://www.myspace.com/uglyduckling