Novinar: "Kako komentirate činjenicu da ste u proteklih šest godina izdali samo jedan album (koji nije naišao baš na hvalospjeve) unatoč značajnim sredstvima koja ste dobili iz fonda grada Atlante za razvoj kulture?"
Bradford (vidno iziritiran): "Pa vama mora biti jasno da na današnjem glazbenom tržištu vlada zakon jačega, jednostavno pojedine grupe, pogotovo iz velikih sredina poput New Yorka, Los Angelesa ili iz Chicaga, imaju pristup gotovo neograničenim količinama novca te je potpuno razumljivo da vladaju scenom upravo zahvaljujući tim donorima. Mi ovdje na jugu još uvijek osjećamo silne posljedice Građanskog rata i nemilosrdne ruke generala Shermana. Sjetite se samo kako je Atlanta gorila 1864. Posljedice toga vidljive su i dan danas i zasigurno se reflektiraju na ovdašnju glazbenu scenu. A vi, ljudi iz medija, nimalo to ne uzimate u obzir. U ovakvim uvjetima čudo je da je izašao i taj jedan album. Mi ovdje dolje smo potpuno ugroženi, a nitko od vas iz medija se ne želi time pozabaviti. Ponavljam, sam izlazak tog albuma je silan uspjeh."
Novinar: "A turneja koju ste prekinuli nakon samo dva koncerta zbog navodne premorenosti?"
Bradford: " Pa..... nevjerovatni ste. Ponavljam, mi smo ovdje u š.... Amerike i svaki izlazak albuma, a tek turneja je veliki uspjeh. Atlanta nema uvjete za pomoć muzičarima u pripremama za duge turneje. Mi smo ovdje prepušteni sami sebi i za jednu malu sredinu ta dva koncerta i jedan album su silan uspjeh na koji svi trebamo biti ponosni, a ne da me se tu pljuje!"
Novinar: "Hmm, a kako objašnjavate jako vitalnu muzičku scenu američkog sjeverozapada? Tamo baš nema velegradova."
Bradford: "Tamo stalno pada kiša."

Bradford Cox srećom vjerovatno ni ne zna za naše sportske bisere. U stvarnosti više se ponaša poput morskog psa te ne poznaje pojam pauze ili bilo kojeg oblika statike, barem u onom kreativnom smislu. Deerhunter, Deerhunter, Atlas Sound, Deerhunter, Atlas Sound ... tko uopće više može poloviti sve što je izašlo zadnjih šest godina? Pa je tako nedavno izašao novi Atlas Sound. Opet.
Dok je Deerhunter ispušni ventil prema vani, Atlas Sound albume uglavnom obilježava zatvoreniji, autističniji pristup koji slušatelje lovi u nevidljivu mrežu i dezorjentira ih. Stoga je "Parallax" donekle zaokret jer je topliji i najpristupačniji Atlas Sound uradak do današnjeg dana. Krase ga nenapadno ispeglan zvuk tako da ga je lijepo zavrtiti na velike zvučnike, Coxovo viđenje Mona Lise u istoimenoj skladbi je ljepše od one nepomične, potrefi se i koja balada ("My Angel Is Broken"), a najzanimljiviji su povremeni bljeskovi bezbrižnosti i optimizma. Ali ne treba se zavarati navedenim, ovo je još uvijek Atlas Sound, mirniji, ali psihotičniji brat Deerhuntera s pregršt onih trenutaka kakve i očekujete od Coxa u ovom izdanju.

Parallaxov krajnji cilj je hipnoza svih osjetila koj a u potp un ost i usp ije v a.

www.deerhuntertheband.blogspot.com