Konono No 1 Assume Crash Position Crammed Discs 2010.
Moram priznati kako nisam pretjerani fan glazbe koja se zasniva na virtuoznosti izvedbe. No, kada se radi o virtuoznosti sviranja likembea (mbire) potpomognutoj sjajnim udaraljkama i mantričnim napjevima u meni se budi neopisiva želja za mrdanjem ekstremitetima ma koliko god to smiješno izgledalo.
U posljednje vrijeme na potlisti se, kako to valjda mora biti u ovom vremenskom razdoblju, dosta pisalo o ljetnim albumima. Da smo se malo bolje dogovorili mogli smo napraviti tematski tjedan ili dva pa da to ispadne i zanimljivije od pojedinačnog nabadanja, ali ima još godina za takve stvari. Uglavnom, ljetne zvuke smo našli ili u indie-popu ili u garažnom rocku, a Draž je našao i soundtrack za one lijene ljetne večeri kada vam se baš ništa ne da raditi.
Osobno, jedan od 'najljetnijih' zvukova mi je zvuk mbire. Taj instrument ima nešto magično u sebi što zvuči kao ljeto, a nevjerojatna je njegova simbioza s Lokrumom što je vrlo važna premisa u odabiru ljetnih zvukova. Mbira i cvrčci ispod maslina - neopisivo. To je toliko inspirativno da sam se čak i ja uhvatio u skladanju mojeg prvog i (vjerojatno) posljednjeg glazbenog uratka čemu je jadni Draž svjedočio. Kasnije je Ado (Izae) napravio stvar još komičnijom, a sada se napokon i "Lokrumska #1" po prvi put nudi široj javnosti.
Zvuk kongoanske grupe Konono No.1 baziran je na mbiri koju doduše oni zovu likembe (likembe i mbira i nisu do kraja identični, ali se u osnovi radi o jako sličnim instrumentima) pa ćemo je i mi tako u nastavku teksta zvati. Mawangu Mingledi, osnivač grupe, pravi je virtuoz na likembeu, a svoju ljubav prema tom instrumentu je pokazao i tako što je napravio razne intervencije na njemu, odnosno prilagodio je potrebama spajanja na elektroniku. Sam Konono No.1 u svojoj postavi ima tri likembea, udaraljke te pjevače koji se, baš kako to ide s tim starijim afričkim sastavima koji su u posljednje vrijeme doživjeli popularnost, šireći mantru praktično ne odvajaju od jednog napjeva koji se s malim intervencijama ponavlja unedogled.
Konono No.1 osvojili su mnoge europske glazbenike i umjetnike. Kultni The Ex svojedobno su obradili jednu njihovu pjesmu, Bjork ih je zvala da gostuju na "Volti" i vodila ih na turneju, a Matt Groening ih je postavio kao jedne od headlinera na svom All Tomorrow's Parties festivalu. Belgijska izdavačka kuća Crammed Discs je zaslužna za njihovu noviju diskografsku aktivnost koja se prije svega odnosi na snimanje novih verzija svojih pjesama koje izvode više od 30 godina, ali nikada nisu bile snimljene. "Congotronics" album iz 2004. odmah je po svom izlasku proglašen jednim od značajnijih afričkih albuma, a sada se priča nastavlja s albumom "Assume Crash Position".
Ovaj album već od početka, pjesme "Wumbanzanga", jasno daje do znanja da Konono No.1 u rukavu imaju bezbroj mantričnih napjeva. Ova 12-minutna pjesma slušatelja odmah obuzima i tjera na mrdanje ekstremitetima (da samo znate kako smiješno izgleda moje oponašanje afričkih plesova dok slušam Konono dali biste sve od sebe da to snimite i snimku raspačujete internetom). Sve nakon toga zvuči kao nastavak tog tuluma koji se nažalost nakon nešto manje od sat vremena ipak završava. Vrhunac tuluma pretposljednja je pjesma "Konono Wa Wa Wa" u kojoj su njih trojica na likembeu proizveli toliku količinu zvuka da je teško povjerovati da oni to sviraju na jednom takvom instrumentu. Nakon toga, ostaje samo da sve završi na jedan lijepi način kako to i bude u pjesmi "Nakobala Lisusu Te" u kojoj nema udaraljki - samo vokal i jedan likembe. "Nakobala Lisusu Te" zvuči kao onaj sentiš koji se pušta na kraju tuluma da cijeli tulum završi prisnije ili kao uspavanka za ove vruće ljetne noći. Kako hoćete.