Nakon prvog slušanja novog albuma Bambi Molestersa, tamo negdje prije par tjedana kada je "As The Dark Wave Swells" procurio i link se pojavio na gotovo svim glazbenim blogovima koje pratim, pomislio sam kako će mi biti teško napisati negativnu recenziju ovog albuma. Jer album mi je na prvo slušanje bio poprilično dosadan, a ovo 'teško će mi biti napisati' pomislio sam prije svega jer su mi Bambiji oduvijek bili jedan od najdražih hrvatskih bendova, a kada bi isključili Afion, na čije koncerte nisam išao isključivo radi glazbe, upravo su mi Bambi Molesters i Urban izvođači koje sam najviše puta gledao uživo. Urbanov novi album sam na ovim stranicama već proglasio bezveznim, a to mi nije bilo teško jer mi je već i prošli bio katastrofa, ali pljunuti Bambije? Pa zar to nije bend kojeg vole moji heroji iz R.E.M.-a, bend koji je fakat uspio napraviti svoje ime u svijetu, bend čiji su dosadašnji albumi bili zakon, bend koji ima najcool basisticu na svijetu? Jebote...

Srećom, recenzije ne pišem nakon samo jednog slušanja pojedinog albuma pa na kraju nećete pročitati kako je "As The Dark Wave Swells" sranje, ali isto tako nećete pročitati ni kako je riječ o genijalnom albumu. Istina je negdje na sredini. Bambi Molesters su snimili sasvim prosječan album za njihove pojmove, ali to ne znači kako se ne radi o jednom od boljih albuma u Hrvatskoj u posljednje vrijeme. A tu dolazimo do potpuno nove teze.

Činjenica je kako su Bambi Molesters nagnali R.E.M. da ih pozorno sluša na koncertu u Koperu, a onda da ih pozove na još neke koncerte na europskoj turneji. Isto tako, Bambiji su dobili odlične ocjene za svoje albume u mnogim svjetskim glazbenim časopisima i portalima, uključujući i Pitchfork. Činjenica je i kako je bend snimio album s Chris Eckmanom iz Walkaboutsa, a s njima su surađivali i druge velike glazbene face (uključujući, naravno, Peter Bucka), a svijetom se raširila fama kako najbolji aktualni surf bend dolazi iz Hrvatske. Sve to (i još mnogo više, rekli bi u reklama za Top Shop i druge pizdarije) nagnalo je hrvatske mainstream kritičare da se već godinama natječu u pisanju hvalospjeva ovim Sisčanima. Da se odmah razumijemo, veliku većina pohvala Bambiji su dobili s razlogom, ali ipak je malo čudno da se nigdje nije uspjelo pročitati kako je, recimo, ovaj album nešto lošiji od nenadjebivog "Sonic Bulletsa...", "Intensity!"-a ili "Dumb Loud Hollow Twanga". U osvrtima nećete ni pročitati ni neke usporedbe s ta tri albuma (jer su se, kao, Bambiji odmaknuli od svog zvuka, ali o tome ćemo nešto kasnije), već ćete uglavnom nalaziti usporedbe s ostatkom hrvatske scene i doći do zaključka kako ovakav album u našoj zemlji nitko odavno nije snimio. Takav zaključak i nije teško napisati kada se zna kako nam je scena, pogotovo ona koja nije zakopana u totalni underground, jedno veliko sranje. Pa, jebote, ako su Bambiji u konkurenciji s Vatrom, Ramirezom, Urbanom, Adastrom ili Mandrilima, naravno da su genijalni. Bilo bi jako, jako tužno da nisu snimili bolji album od svih njih.

Pot lista kao takva nema dodira s hrvatskom glazbenom mainstream scenom. Nitko nam od ovih bendova ne plaća kave niti nam šalje besplatne CD-ove niti nam poklanja karte za koncerte niti nas vodi na svoje 'turneje', a niti bi htjeli da je to tako. Samim time nemamo potrebe ulizivati se takvoj sceni već je bez imalo grižnje savjesti ignoriramo, a kad je već tako nemamo ni potrebu da uspoređujemo Bambije s gore navedenim mediokritetima. Ne mislim ja Bambije uspoređivati niti s bilo kojim drugim svjetskim glazbenicima (jer bi to bio prdac u prazno kako ne mogu reći da pretjerano pratim surf scenu). Bambije treba usporediti samo s njima samima.

A kada se usporedi "As The Dark Wave Swells" s njihovim ranijim radovima, moj je zaključak kako je ovo slabiji album od predhodnika. Nema tu one poznate energije koja je bila trade mark ove grupe, a i sami su se Bambiji odlučili odmaknuti od klasičnog surfa pa su poneke pjesme stilski neprepoznatljive. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv mijenjanja stilova, dapače mislim da bi bilo suicidalno zatvoriti se u jedan ipak ograničen stil, ali nekakvog sam dojma kako niti Bambiji još nisu načisto kako bi oni sada željeli zvučati. Već samo otvaranje albuma, naslovna pjesma za koju je snimljen i spot, nudi nam gudačke orkestracije i trubačke dijelove koji će se kasnije ponavljati i činiti najveći odmak od dosadašnjeg zvuka ("Point Of No Return" nose gudači, a u jednom od boljih djelova albuma, "Siboney" trube imaju genijalni 'clash' s gitarama).

"As The Dark Wave Swells" je album kojim ova grupa očigledno okreće neku novu stranicu i drago mi je zbog njih, ali činjenica je kako su najbolje pjesme na albumu ("Into The Crimson Sunset", "Mindbender") one koje bi mogli nazvati 'klasičnim' surf pjesmama. Što to znači nakon svega? Paaaaaaaa, ništa. Bambi Molesters su bili i ostali jedna od rijetkih svjetlih točaka na hrvatskom glazbenom nebu (u, jebote, koja proljev izjava), a "As The Dark Wave Swells" tek je manje dobri album u jednoj sjajnoj karijeri. Ili ako hoćete slikovito - ovaj album nije idealan soundtrack za surfanje, vožnju automobilom ili vođenje ljubavi, ali sasvim dobro leži dok perete suđe, čitate novine ili jednim okom gledate nogometnu utakmicu između Dinama i Hajduka. E sad, ako ste jedan/jedna od onih koji misle da za pranje suđa, čitanje novina ili gledanje hrvatskog nogometa ne treba odgovarajući soundtrack, ja vam tu ne mogu pomoći...

myspace.com/thebambimolesters
thebambimolesters.com