Ne samo to, nego su usput napravili jednu od najboljih i vjerojatno najjeftinijih marketinških kampanja od kad se pojavio internet. Najave prvog singla "4AM" iskočile su na youtubeu. Na snimci su se mogli čuti taktovi najpopičnije stvari koje je dvojac izbacio još od ranih dana ATDI. U roku od 24 sata svi najvažniji glazbeni sajtovi i socijalne mreže brujale su o Fleinom novom superbendu iako on nije imao pojma da je u njemu, a to je i napisao na Twitteru istaknuvši da je došao pomoći dvojici prijatelja u studiju, a da nije imao pojma kako je u bendu.

Sličnu stvar Omar i Cedric napravili su prilikom lansiranja Mars Volte. Prvo je izletio EP "Tremulant", a uskoro i remekdjelo zvano "De-Loussed In The Commatorium". I tada je mamac za mainstream medije bio Flea i njegov tadašnji kolega iz RHCP Frusciante.

Omar i Cedric kao da su s EP-om htjeli zadovoljiti sve ukuse svojih fanova. "4AM" zvuči kao mješavina ATDI i muzike iz tinejdžerskih filmova u osamdesetima (ono što su u South Parku nazvali "Montage Song"). Stvar već možete zamisliti kao soundtrack scene vježbanja u nekom rip-offu Karate Kida. "Hangin' in the Lurch" je već malo nabrijanijeg tempa, ali tu je, kao i u slučaju 4AM, odličan pjevni refren. S druge strane "People Forget" vuče na sedamdesete, a tu se po prvi put u minimalističkoj formi pojavljuje i patentirana Omarova svirajsantanualimaloizvrniljestvicukakobizvučaločudnoinapredno solaža. I na kraju tu je "Drown All Your Witches" koju su komotno mogli snimit i Led Zeppelin u svojoj "Gallows Pole" fazi, a Mars Volta mogla objaviti na "Octahedronu".

Za fana Omara i Cedrica poput mene ovaj EP je ostvarenje sna jer izgleda da su se izvukli iz faze svršavanja na svoju progresivnost i izdrkavanja pod motom: Mi možemo snimit i zvuk govna kako pada po mikrofonu pa će se to smatrat umjetnošću. Koliko je moja pretpostavka ispravna, saznat ćemo za par mjeseci kad izađe album. No tu još uvijek ostaje mogućnost da bend krene u nekom sasvim trećem smjeru na kasnijim izdanjima, ako se supružnici opet ne posvađaju.