Švedska svestrana glazbenica, pjevačica, pijanistica i skladateljica Anna von Hausswolff na trećem albumu "The Miraculous" u potpunosti uranja u svijet švedskih mitova ispripovijedanih jezikom folka, popa, metala i post-rocka. Njen univerzum, sazdan od priča u kojima se neprestano miješaju gruba stvarnost i mistični, pastoralni imaginarij, mračan je i maglovit, isprepleten uvrnutim postulatima bajki, ali i začuđujuće poletnim izletima.

U temeljima von Hausswolffine glazbe nalaze se idiomi komornoga popa i folka, duge izvučene dionice, atmosferični pasaži i artefakti tradicije minimalizma, kojima teški riffovi doom metala i postrokerski gitarski segmenti služe isključivo kao nadgradnja i prigodni ornamenti pa zato nimalo ne kompromitiraju početne žanrovske pretpostavke. Tome u prilog ide i sam instrumentarij kojim se služe von Hausswolff i članovi njena benda, a koji diktira usmjerenje dobrog dijela ugođaja. Naime, albumom, snimanim u studiju Acusticum u Pitei, dominiraju monumentalne orgulje koje svojim grandioznim, sveprožimajućim zvukom sugeriraju lažnu sakralnost koja, pak, evocira neizbježne, u djetinjstvima usađene pa zatomljene osjećaje kriptokatoličke tjeskobe i krivnje. No ti će se neugodni tonovi razbiti o na trenutke prilično eksplicitnu profanost i sekularnost stihova koje utoliko uvjerljivijima čini moćni, rezonantni glazbeničin glas. Od eteričnih lelujanja nad šugejzerskim gitarama preko kristalno čistih, reskih inkantacija pa sve do izmučenih vriskova, von Hausswolff niti u jednom trenutku ne ispušta uzda naracije, podređujući joj ponekad i samu glazbenu formu.

Zato će pjesme na albumu zauzimati pozicije u različitim dijelovima stilskoga spektra ovisno o tematskim i narativnim konceptima koje von Hausswolff u pojedinom trenutku ilustrira. Tako će epskom "Come Wander With Me/Deliverance" dominirati sablasni post-drone/doom blizak radu benda Wolvserpent, kratka "Evocation" zavest će svojom ugodnom, harmoničnom pop-strukturom, a naslovna "The Miraculous" ponudit će lutanje zamrznutim labirintom meditativnog dronea.

Reducirajući "The Miraculous" u cjelini na puku žanrovsko-stilističku dimenziju, teško je ne povući određene paralele s glazbenicama koje, dolazeći iz drugih miljea, u potpunosti uranjaju u svijet metala i završavaju u naizgled preklapajućim točkama. No dok Myrkur redefinira ideje metala, iritirajući black metal pravovjernike nastupanjem iz perspektive čvrstih, nepomičnih predispozicija žanra, a Chelsea Wolfe i dalje ostaje ukorijenjena u gotikom inspiriranim, metalom samo zaogrnutim područjima, von Hausswolff svojim pristupom stvara neku novu, masivnim zimzelenim stablima okruženu čistinu na sjecištu žanrova u čijem središtu stoji sama i nepokolebljiva.