Iako sam ga tjedan dana prije godišnjeg odmora predodredio za razdoblje nakon povratka s mora, "Ancient Future" je već onda postao ambijentalna opsesija nemirne duše koja sitno broji dane do ljetnog raspusta. Od prevelikih očekivanja prvo strada koncentracija. Zato mi nije ni čudno što sam već onda, baš kao i svako ljeto, počeo planirati idealni post-ljetni scenariji u kojem će se svaki komadić sreće i pozitivne energije akumuliran na moru pretvoriti u melankoličnu izmaglicu koja će se još neko vrijeme nakon povratka konzumirati uz bestežinsku pozadinsku glazbenu pratnju. Ta se strategija malo kada pokazala ispravnom i logičnom u kontekstu novih post-ljetnih odgovornosti, ali mi se još uvijek teško odreći potrebe da poneku trivijalnu ljetnu uspomenu pretvorim u magični opijat kojimu se bez velikih posljedica mogu prepustiti kada jesensko-zimski planovi krenu u krivom smjeru.

Uostalom, "Ancient Future" je kao sjetni gorsko-slatki zvuk koji se aktivira pri pregledavanju dragog foto albuma ili čak kao soundtrack koji rezimira nečiji život gledan iz perspektive onoga koji može suosjećati i oprostiti nepredvidivosti istoga. Mene je još za vrijeme ljetne žege podsjećao na prvi hladniji dan babljeg ljeta, onaj kada s guštom na sebe navlačite duge rukave koji vam zapravo još uvijek nisu nužni, ali se jako dobro slažu s nesavladivom potrebom za sjetom nakon povratka s obale.

"Ancient Future" podsjeća na Tim Heckera i njegove orguljaške skice koje su pokazale svoju topliju, odnosno posttraumatsku verziju nakon korištenja za album "Ravedeath, 1972" (Kranky 2011.). No, Ryuichi Sakamoto i Christopher Willits s ovim izdanjem traže manje aktivnog involviranja, a umjesto provociranja potisnutih osjećaja više igraju na prvu, odnosno na svjesno prepuštanje nostalgiji i prividno bezopasnoj levitaciji.

I ovaj je tridesetominutni materijal vrlo vjerojatno pronašao plodno tlo na ostacima i skicama koje su korištene ili su ostale neiskorištene nakon što su se Sakamoto i Willits družili povodom njihove prve suradnje na albumu "Ocean Fire" iz koje su za ovu prigodu izbacili dronove i pustili da se umirujuća udaljenost klavirskog eha sjedini s onim sjetnim gitarskim, spajajući se u isti zvuk koji samo u posebnim prilika pokazuje specifičnosti pristupa mladog i starog majstora.

Za detaljnije upoznavanje Sakamotovog rada ne bi bila dovoljna samo buduća post-ljetna prenemaganja, već i cjelogodišnje aktivno rezimiranje njegove poduže diskografije. Dovoljno je samo proletjeti kroz sažetak njegove karijere koju ovaj japanski kompozitor vodi na način da i danas, surađujući s aktualnim manipulatorima zvuka (Willits, Alva Noto i Christian Fennesz), ostaje aktualan i relevantan autor dugo nakon pionirskih poteza u japanskom elektro pop bendu Yellow Magic Orchestra gdje je svoju karijeru započeo još 1978. S druge strane Willits je na dobrom putu da svoju učini bogatom kao i njegov stariji kolega.

ghostly.com/releases/ancient-future