Bendovi koji svoje albume besplatno nuđaju na Bandcampu ili su neviđeno smeće ili su prokleto dobri pa se pitate kako ih nitko prije nije zamijetio jer eto, ti su bendovi uglavnom i nepoznati. Inače ne bi olako dijelili plodove svoje kreativnosti i talenta, otežali bi posao svima onima kojima kupovina glazbe nije nešto što inače čine, a slušati je ipak vole pa bi ih tako prokleto kaznili tjerajući ih da krše zakon, bazaju nepreglednim prostorom interpleta i muče se tražeći mp3 fajlove sumnjive kvalitete.

Sredine stvarno najčešće nema, kao što rekoh - ili smeće ili biserje. (Naravno da ima sredine, ali ovako zvuči bolje. I ne mogu priznati da ima sredine kada sam već napisao da je nema. Mogu.)

No, dobro, kako mi se uglavnom ne da rasipati energiju pišući o bendovima koji me živciraju i secirajući loše pjesme koje ne smatram vrijednima slušanja i kako gotovo isključivo pišem o nečemu što smatram vrijednim hvaljenja tako možete zaključiti da je ovaj albumčić iz ove druge kategorije, oh pronicljivosti.

Unatoč umalo nepodnošljivo pretencioznom imenu benda i ništa manje preuzetnom imenu albuma, ovdje se zbilja radi o jednom skoro-pa-remek-djelcu (ovo 'skoro pa' i deminutiv su tu s razlogom, da se malo, kao, ogradim jer ovih dvanaest pjesama stvarno čine lijepu kolekciju, ali vrlo vjerojatno neće uzdrmati vaš svijet i natjerati vas da bend čije ime mi se sada ne da prepisivati pa čak niti kopipejstati jer je užasno predugo proglašavate omiljenom grupom koju ste nedavno otkrili).

Neće uzdrmati vaš svijet, kažem, ali bi vam ga moglo učiniti prisnijim i toplijim, jednostavnijim za podnošenje. (Ako vam ga je uopće teško podnositi, no to sigurno jest, inače ne biste bili tu, inače ne biste slušali glazbu.) Takva je i priroda ove ploče, malena je i samozatajna, ne vrišti i ne nameće se, a kada se pred vama krene kotrljati to bude jedna fina, ugodna i zavodljiva vožnjica (opet deminutiv! što mi je?), bez truckanja i naglih skretanja, sve klizi i hipnotizira svojom skladnom uravnoteženošću, onako kako već treba biti kod stvarno dobrih albuma.

Glazbeno dosta podsjećaju na još jedan mali bend koji vjerojatno niste čuli, a trebali ste, na A Weather koji odmah možete potražiti ako vam se ovi svide, s iste su grane, ako znate što mislim. Ne mogu odoljeti iskušenju pa ću ipak napisati da je to neki, oh užića, lo-fi-indie-folk-sadcore-truć-trać-troć, stihovi se više govore nego pjevaju, dvoglasja su savršena i dirljivo usklađena, sve je nježno i eterično, snovito, a ako se i pojavi koja natruha simfonične grandioznosti (a pojavi se!), ona je tu više da posluži kao kontrast i na taj način podcrta ugođaj. Nema dakle tu šarenih arkejdfajerovskih eksplozija mada se na prvo slušanje može učiniti da će ih biti, sve je tiho, sve je prozračno, sve teče, ovo je glazba za spuštanje krvnog tlaka.

Može vas podsjetiti i na P:ano, još jedan mali bend zapostavljenog majstora Nicka Krgovicha (No Kids, Gigi...), a na određene momente zazvučat će i kao Moldy Peaches, ali bez iritantnosti koju u meni ponekada (često) budi nevjerojatno kul pojava Kimye Dawson.

Na "A Few Paces Behind", pjesmi čiji ću dio uskoro citirati i meni, bez posebnog razloga, najdražoj skladbi na albumu osjete se i neki udaljeni odjeci vrlo ranih Belle&Sebastian, naravno. Onaj šarm brojalice za odraslu djecu, to je to, ne može jasnije.

Stihovi ponekada jesu banalni ili s banalnošću tek koketiraju, ali kada čujem 'I rubbed the dirt from my eye/And accidentaly made myself cry' i ja skoro pustim suzu mada sam, eto, samo htio malo protrljati oko, alergija je prokletinja, a ta ambrozija nikako da krepa.

Nego, malo sam razmišljao o njihovim tekstovima i shvatio sam da stvarno nisu ništa posebno. Uz to što su na momente prejednostavni još i nisu ništa posebno, stvarno fantastična preporuka. To nije važno, važno je da uz glazbu koja ih prati zvuče stvarno sjajno, ozbiljno predivno i možda je baš u tome čar, možda baš tako treba biti, ta to nije poezija i tome ne stremi, to su samo precizno odvagnute riječi kao pratnja glazbi u koju se možete umotati, glazbi koja je kao stvorena za sve hladnije dane koji stižu, glazbi koja jesen i zimu svakim zvukićem dočarava puno preciznije nego Justin Vernon, ma što vi mislili o tome.

theactofestimatingasworthless.bandcamp.com