Amaranth je novi bend/projekt Spencera Seima i Aarona Rossa. Spencer bubnja a Aaron svira gitaru i nožne bass orgulje. Spencer je znan kao gitarist spastičnog math-rock benda Hella te bubnjar benda The Advantage (benda koji obrađuje glazbu iz starih Nintendovih igrica). Aaron je pjevao na jednom albumu Helle i ima solo folk ploču "Shapeshifter (Grass Roots Record Co., 2007.)". Ploča na kojoj se ovaj dvojac prvi put susreo, "Hella - There's No 666 in Outer Space, Ipecac, 2007" nije dala naslutiti projekt poput Amarantha. Dala je naslutiti nešto grozno poput Helle iz razdoblja u kojem je nastala (nije da sam fan ostatka Helline diskografije, ali ne mogu poreći da me prvi album svojedobno iznimno zabavljao). Kada se vijest o albumu pojavila na blogovima i forumima, pretpostavio da će album biti zvučati loše poput većine (čast iznimkama) brojnih novih bendova/projekata koje imaju veze s Hellom.

No mislim da su mi predrasude ovaj put išle na ruku, tj. da je dobro što album nisam poslušao kada je izašao i što sam uspio zaboraviti na njega do prije mjesec dana, jer tada sam ga poslušao bez očekivanja. A 'hype' i očekivanja su mi zagadili mnoga uvodna preslušavanja ploča. I pretpostavljam da "California Demon" ne bi bio iznimka. Ovako sam album slušao bez razloga i predrasuda. U početku sam ga slušao kako bih ga recenzirao, nakon toga su mi redom "All My Tribulations", "California Demon", "Fools Gold", "The Darwin Blues" i "Jung at Heart" počele ulaziti u uho. Na kraju mi je "California Demon" postala jedna od onih ploča s kojima sam srastao. Ploča koju vrednujem na nekoj privatnoj razini, ploča koja se dotakla mojih fetiša, hireva i podvojenosti. A to je teško dopustiti ploči kod koje postoje očekivanja. Također, u tekstovima i imenima pjesmama gotovo je nemoguće razlučiti besmisao od višeznačja i puke igre riječima. Ta besadržajnost, ili barem neizravnost sadržaja sigurno je pogodovala goreopisanom doživljaju ploče.

Za kraj, valja istaknuti i očite mane albuma. Pjesmama koje sam nabrojao u prethodnom paragrafu mogu dodati još "The Tao of Jones" i "Hail Mary", što će reći da ću pri slušanju odmah preskočiti pet od dvanaest stvari. Također, nadosnimavanjima i Rossovoj pedali unatoč, pjesmama fali instrumenata. Upravo snimaju novi album u pravom studiju s pravim producentom, pa će valjda i tome doskočiti i uspjeti snimiti materijal u duhu koji su i ganjali, onom klasičnog rocka (ili barem vlastite interpretacije istoga).

www.myspace.com/amaranthdude